Jedna je od prvih proljetnih biljaka koja se javlja u velikom broju na travnjacima, ali i u šumama. Ističe se brojnim i gotovo sjedećim cjevastim cvjetovima žute boje. Mladi su joj listovi duguljasto zaobljeni, mrežasto naborani i svinuti prema natrag. Kod nas rastu i druge vrste jaglaca ili jagorčevina, koje narod označava najčešće istim imenom. Od gornje se vrste uglavnom razlikuju tamnije ili svjetlije obojenim cvjetovima koji su smješteni u cvatu na vrhu uspravne i produžene stabljike bez listova. Postoje među njima razlike i u obliku lista koji su svi smješteni u ružici pri dnu cvjetne stabljike.Za liječenje se koriste manje više svi žuto obojeni jaglaci. U tu se svrhu sabiru i cvjetovi i podzemni dijelovi. Cvjetovi (Flos Primulae), sabrani sa čaškom ili bez nje, blaga su i ugodna mirisa. U njima ima i saponinskih tvari, iako znatno manje nego u podanku s korijenjem (Rhizoma Primulae cum radice), koji se kopaju u proljeće. Podzemni su dijelovi gorki i trpki. Oba se preparata upotrebljavaju najviše kao lijek za kašalj. Međutim, narod se tim preparatima služi i kod bolesti bubrega, mokraćnog mjehura, srca i si.
Sladić, slatki korijen (lat. Glycyrrhiza glabra L.; eng. liquorice, sweet-wort; njem. SiiGholz)
Raste kod nas samo na nekim mjestima, kao npr. na obalnom pojasu, te na širem području Save i Dunava, gdje se naseljuje na pjeskovitom i neobrađenom tlu uz putove i plotove, u šikarama i na travnjacima. Trajna je i dosta velika zeljasta biljka. U tlu razvija debeli podanak s dugim i debelim vretenastim korijenom i s još dužim podzemnim vriježama. Nadzemna je stabljika uspravna, razgranata i s neparno perastim i dugim listovima. Ljubičasti i leptirnasti cvjetovi su zbijeni u gustim cvatovima koji su nasađeni na dugim stapkama. I brojne su mahune zbijene u gustim nakupinama. Na površini su gole ili žljezdasto dlakave.Za liječenje se upotrebljavaju podzemni dijelovi (korijen s vriježama ili bez njih, Radix Glycyrrhizae), koji se prije sušenja moraju oguliti. Osušeni preparat je žućkaste boje i vrlo slatka okusa. Slatkoća mu potječe od naročite saponinske tvari (glicirizin) i od šećera. Sadrži i gorkih tvari. Najviše se upotrebljava kod prehlade i suhog kašlja, pa je poznata kao lijek kod bolesti pluća, katara dišnih putova i promuklosti, bolesti želuca, jetara, bubrega i mokraćnog mjehura. Djeluje i kao blago sredstvo za čišćenje, naročito uz primjesu drugih preparata. Služi i kao dodatak raznim slasticama (kao »crni šećer«) koje se uzimaju kod kašlja i prehlade. Primjenjuje se u čajnim mješavinama, u obliku sirupa, praha i si. Upotrebljava se najčešće u obliku sušena ekstrakta.
Sapunika, sapunjača (lat. Saponaria officinalis L.;eng. soapvvort; njem. Seifenkraut, Speichelwurz)
Raste u nizinskim šumama, među vrbama i u živicama, na obalama rijeka, kao i općenito na vlažnim mjestima. Podzemnim se vriježama vrlo intenzivno razmnožava, pa raste i u velikom broju primjeraka koji se u vrijeme cvjetanja ističu pravilno građenim i ružičastim ili bijelim cvjetovima. Stabljika ove trajne zeleni može narasti i preko 70 cm. Listovi su joj usko ovalni i postepeno suženi prema vrhu. Sadrži obilje saponinskih tvari.Za liječenje se sabire korijen s dijelom podzemne stabljike (Radix Saponariae rubrae). Kopa se redovito ujesen, i to od starijih biljaka. Suši se na povišenoj toplini. Sadrži i do pet posto saponina. Služi uglavnom kao lijek od prehlade. Pomaže u iskašljavanju. Može biti i otrovna.
Timijan (lat. Thymus vulgaris L.; eng. garden thyme; njem. Echter Thymian)
Čitava biljka ima vrlo intenzivan miris zbog obilja eteričnog ulja (Oleum Thymi). Pored ulja, u zeljastim dijelovima timijana ima još i saponinskih tvari, zatim gorkih tvari, treslovina itd. Mlađe grančice s listovima i cvjetovima (Herba Thymi) upotrebljavaju se i za liječenje i za dobivanje timijanova ulja. U preparatu je najaktivnije eterično ulje s timolom, koji ima izrazita baktericidna i fungicidna svojstva. Zbog toga timijanovo ulje i djeluje antiseptički, pa može poslužiti za dezinfekciju crijeva i kao sredstvo protiv crijevnih nametnika. No u većim dozama može biti štetno, pa čak i otrovno. Kao lijek, timijan služi prvenstveno kao sredstvo za iskašljavanje. Zato se njime i liječe razne bolesti dišnih organa (naročito kod hripavca). Primjenjuje se kao oparak, iscjedak, ulje, mast i si. Upotrebljava se još i kao lijek u bolestima probavnih organa, bubrega, mokraćnog mjehura, kod menstruacijskih smetnji itd. Ulje se koristi i u kozmetičke svrhe.
Slično djelovanje imaju i druge vrste ovog roda, poznate pod imenom majčina dušica.
Krstušac, krestušak, momčić (vrste roda Polygala; eng. milkvvort, njem. Kreuzblume, Milchblume)
Za liječenje se uzimaju čitave biljke, zajedno s korijenjem. Sadrže više ili manje saponinskih tvari, pa se zbog toga i upotrebljavaju kao sredstvo za iskašljavanje (kao ekspektorans).
Ljubica (lat. Viola odorata L.; eng. common violet; njem Heckenveilchen)
Divizma (vrste roda Verbascum; eng. mullein; njem. Konigkoze)
Za liječenje se koriste cvjetovi (Flos Verbasci) koji se sabiru u punom razvitku, tj. kada im vjenčić već i sam od sebe otpada. I osušeni moraju sačuvati svijetložutu boju. Glavna im je sadržina sluz, zbog koje se i upotrebljavaju, sami ili s drugim ljekovitim biljkama, kao lijek koji pomaže kod kašlja. Služe i za liječenje drugih bolesti, uvijek kad je korisna primjena sluzavih preparata. U lišću ima gorke tvari i saponina, pa se mogu isto tako upotrijebiti i za iskašljavanje.
Rosika, muholovka (lat. Drosera rotundifolia L.; eng. dew plant, sun-dew; njem. Sonnentau)
Dosta je rijetka i uglavnom na tresetišta ograničena nježna biljka, koja pripada skupini mesoždernih, insektivornih biljaka. Sastoji se od prileglih i u ružici razmještenih kruglasto loptastih listova, te od bezlisne, najviše 20 cm visoke stabljike koja završava cvatom brojnih bijelih cvjetova.Upotrebljava se čitava biljka, sabrana u vrijeme cvjetanja. Nema mirisa. Okusa je gorkog i oštrog. Sadrži treslovinu, organske kiseline, nekih fermenata itd. Nije poznata tvar koja djeluje. Mnogo se upotrebljava kao vrijedan lijek kod težih oblika kašlja. Primjenjuje se kao iscjedak, sirup i si. Ima i više gotovih preparata s ekstraktom rosike. Neki su namijenjeni liječenju hripavca i drugih težih vrsti kašlja.
Piskavica, grčko sjeme (lat. Trigonella foenum graecum L.; eng. Fenusgreek; njem. Bocks- hornklee)
Pripada skupini najstarijih ljekovitih biljaka. I danas se mnogo uzgaja u zemljama oko Sredozemnog mora. Ima je tu i tamo i u našim vrtovima, a raste dosta često i u prirodi kao poludivlja biljka. U tom je obliku rasprostranjena i u našim primorskim krajevima. Piskavica je jednogodišnja i više od pola metra visoka biljka jakog i prodornog mirisa. Listovi su joj trodjelni, a pojedinačni leptirnasti cvjetovi žute boje. U dugim mahunama nalazi se mnogo splošteno jajastih, žutosmeđih ili smeđecrvenkastih i hrapavih sjemenki.Za lijek se uzimaju osušene i vrlo tvrde sjemenke (Semen Foetii graeci) koji su se mnogo upotrebljavali i za hranu, zatim u veterinarskoj medicini, te kao sredstvo kod vjerskih obreda. U sjemenkama ima raznih tvari kao npr. alkaloida trigonelina, zatim eteričnog ulja, masnog ulja, gorkih tvari, saponina, treslovina, sluzi, smole, holesterina itd. Ovim se preparatom liječe kašalj, bolesti želuca, pluća, čireva itd. Jača i spolni nagon. Raznolikom sadržinom sjemenke piskavice utječu vrlo povoljno na čitavu izmjenu tvari u organizmu. Sjeme piskavice može se dobiti i u apoteci. Primjenjuje se na razne načine. Za vanjsku upotrebu sjemenke piskavice najviše se upotrebljavaju u prahu (kao kaša).
Kao lijek kod kašlja upotrebljavaju se još i neke druge biljke:
Rogač (Ceratonia siliqua L.). Za liječenje dišnih organa upotrebljavaju se osušeni plodovi (Fructus Ceratoniae).
Komorač (Foeniculum vulgare Mili.). Zbog eteričnog ulja mirišljivi plodovi komorača služe i kao lijek za iskašljavanje.
Anis (Pimpinella anisum L.). Vrlo mirišljivi plodovi služe i kao lijek protiv astme, kod grča u prsima, protiv kašlja i katara bronhija itd.
Luk crveni (Allium čepa L.) pomaže kod kašlja i promuklosti.
