BILJKE KOJIMA SE LIJEČE BOLESTI SRCA I KRVOTOKA

BILJKE KOJIMA SE PRVENSTVENO LIJEČE BOLESTI SRCA

Naprstak (vrste roda Digitalis, eng. foxglove; njem.Fingerhut)

I u našoj flori tom rodu pripada više vrsta koje su sve poznate kao dvogodišnje biljke s uočljivim, različito obojenim i velikim cvjetovima u obliku naprska. Najveći su im listovi obično smješteni u ružici pri dnu uspravne i rijetko razgranate stabljike. Zbog lijepih se cvjetova neke uzgajaju i kao ukrasne biljke, kao npr. crveni naprstak (Digitalis purpurea L.), koji je kod nas jedino i poznat kao uzgajana biljka. Od samoniklih vrsta naprska, koji se koriste u ljekovite svrhe, moramo spomenuti pusteni naprstak (Digitalis lanata Ehrh.). Nalazimo ga u svijetlim šumama i među grmljem po svim vapnenačkim terenima. Ima uske, gotovo lancetaste i najvećim dijelom gole listove. U vršnim i žljezdasto dlakavim klasovima razvijaju se lijepi cvjetovi s kuglasto nabreklim, svijetlo žućkastim i smeđe išaranim vjenčićem. Crveni naprstak ima veće cvjetove, na kojima je crveno obojeni vjenčić srastao u nešto nabreklu i nepravilnu cijev. Sve su to dvogodišnje biljke koje se zbog sadržine glikozidnih tvari mogu smatrati i otrovnima.
Za uglavnom industrijsku izradu lijekova, a danas već rjeđe i apotekarsku, služe samo listovi, i to redovito oni pri dnu stabljike. Sabiru se u pravilu prije nego što se produži stabljika u cvjetni dio (redovito druge godine). Listovi (Folia Digitalis) moraju se brzo osušiti, prije nego što dođe do promjena u djelatnim tvarima koje ovdje pripadaju posebnoj skupini glikozida (npr. digitoksin, digitalin, lanadigin itd.). U preparatu ima, pored glikozida, još i eteričnog ulja, treslovina i drugih tvari. Glikozidne tvari naprska zapravo su jaki otrovi za srce. Međutim, u određenim dozama, pripremljene u posebnim preparatima, postaju vrlo dragocjeni lijekovi koji pomažu u liječenju nekih srčanih bolesti. Istovremeno pojačavaju izlučivanje mokraće, te se zato mogu koristiti posrednim putem i u liječenju nekih drugih bolesti.

Gorocvijet (lat. Adonis vernalis L.; eng. pheasant's eye; njem. Friihlingsadonis)

Sadržinom izrazitog otrova (ali ujedno i lijeka) za srce odlikuje se i ta lijepa biljka koja kod nas raste samo u istočnim dijelovima države (npr. u Podunavlju). Nalazimo je najčešće na ogoljelim površinama (bez šume), gdje najbolje uspijeva u društvu niskog raslinstva sunčanih i kamenih terena. Iz snažnog korijena gorocvijet razvija nekoliko zbijenih i uspravnih izdanaka s listovima koji su perasto iscijepani u sitne i vrlo uske isječke. Izdanci se završavaju pojedinačnim pravilnim i vrlo velikim cvjetovima žute boje.
Za liječenje se koristi čitava biljka sa cvjetovima (Herba Adonidis). Ne miriše, ali je gorkog okusa. Preparat sadrži posebnu vrstu digitalisovih glikozida, adonidin, koji ima slično djelovanje na srce kao i glikozidi naprska: jača izlučivanje mokraće i proširuje koronarne žile. Zbog izrazite otrovnosti i ta se biljka može primjenjivati samo uz veliku opreznost i prema uputama liječnika, kao i u preparatima koji su stručno izrađeni.

Đurđica, đurđevak (lat. Convallaria majalis L.;eng. lily of the valley; njem. Maiglockhen)

Omiljena je mirišljiva biljka koja raste obično u velikom broju primjeraka u svijetlim šumama i šikarama, na krčevinama i po brdskim travnjacima u svim našim krajevima. Ima vrlo razvijene i razgranate podzemne dijelove (njima se đurđica najviše i razmnožava) iz kojih izbija kraća nadzemna stabljika sa dva duguljasto ovalna, dosta velika lista. Stabljika završava rahlim grozdom sitnih zvoncastih cvjetova bijele boje i ugodnog mirisa. Plodovi su joj okruglaste crvene bobe.
U ljekovite svrhe sabire se čitava biljka, zajedno s podzemnim dijelovima i cvjetovima (Herba Convallariae cum radice). Preparat je mirišljiv, gorak i otrovan. Sadrži glikozidne tvari (konvalamarin, saponin konvalarin), eterično ulje žute boje i dr. Regulira rad srca, jača ga, ublažava grčeve i djeluje povoljno na krvne žile. U prednosti je pred sličnim preparatima u tome što povoljno djeluje i kod trudnica i žena u klimakteriju. S uspjehom se primjenjuje kod mitralne insuficijencije s dekompenzacijom. Učinak preparata očituje se u pojačanom izlučivanju mokraće, što dolazi naročito do izražaja kod srčanih bolesnika nervoznog stanja. I đurđica može izazvati trovanje, pa je treba oprezno uzimati. Za liječenje srčanih nervoza vrlo povoljno djeluje zajedno s odoljenom (u obliku tinkture).

Glog (vrste roda Crataegus; eng. hawthorn; njem. Hagedorn, Weiβdorn)

U nas su u prirodi rasprostranjene dvije vrste gloga, bijeli (C. monogyna Jacq.) i crveni glog (C. oxyacantha L.). Obje su vrste vrlo slične. Raspoznaju se donekle po obliku lista i broju koštica u crvenom i mesnatom plodu. Listovi bijelog gloga su dublje zarezani, a plodovi sadrže jednu košticu. Listovi drugog gloga su krpasti, a u plodovima se nalaze 1—3 koštice. Obje vrste rastu kao vrlo česti listopadni i bodljasti grmovi po svim našim šumama i šikarama. Najviše ih ima uz rubove šuma, kraj putova, u živicama itd. U rano su proljeće okićeni brojnim bijelim ili svijetlo ružičastim cvjetovima koji su smješteni u uspravnim gronjama.
Za liječenje se najviše upotrebljavaju cvjetovi gloga, manje plodovi i kora korijena. U cvjetovima ima nešto eteričnog ulja, te nekih drugih tvari za koje nije sigurno da imaju neko određeno djelovanje. Narod ih najviše upotrebljava kod raznih srčanih tegoba, tako npr. kod ubrzanog rada srca, kod razdraženosti, bolesti s povišenim krvnim tlakom, kod arterioskleroze itd. Slično djelovanje kod bolesti srca ima i iscjedak priređen od zrelih i svježih plodova. Kora korijena sadrži, uz ostalo, i glikozid oksiakantin koji ima slično djelovanje kao i glikozidi naprska.

Srčenica, kopriva od srca (lat. Leonurus cardiaca L.; eng. mothervvort; njem. Lovvenschwanz)

Raste kao poludivlja biljka na buništima, uz seoske putove, živice i ograde, na suhim pašnjacima i drugdje. Još se tu i tamo nalazi i u seoskim vrtovima. Iz vrlo razvijenih podzemnih dijelova razvija ta trajna biljka više jakih i preko jedan metar dugačkih i razgranatih izdanaka. Na njima su razmješteni dlanasto razdijeljeni listovi sa 5—7 grubo nazubljenih krpa. Prema vrhu stabljike i njezinih ogranaka listovi postaju sve manji, nisu više razdijeljeni nego su cjeloviti, usko jajastih oblika. Ružičasti cvjetovi usnatih oblika sjede u pazušcima pricvjetnih listova. Okupljeni su u pršljenima na vrhu stabljike i ogranaka.
Čitava biljka sa cvjetovima nekoć se mnogo upotrebljavala u medicini kao Herba cardiaca. Bila je najviše u upotrebi kao lijek za jačanje i kao stimulans. Njome su liječili nervozu srca, razne tegobe u želucu, razne dječje bolesti itd. Sadrži eterično ulje, gorke tvari, smolu, vosak, razne kiseline itd. Kao biljka koja pospješuje izlučivanje mokraće i srčenica se može koristiti u bolestima srca, naročito u slučajevima kad je potrebno da se pojača njegova funkcija (npr. kod nervoze, jakog lupanja srca, živčanih smetnji, klimakterijskih tegoba, te protiv neuralgičnih bolova i si.). Po mnogim svojim ljekovitim svojstvima približava se djelovanju odoljena. Djelatna joj je tvar leonurin koji prvenstveno djeluje na vazomotorni centar (na živce koji upravljaju širenjem i stezanjem krvnih žila).

Žuti zečji trn, metla (lat. Sarothamnusscoparius L. Wimmer;eng. broom; njem. Besenginster)

Razvija obično do dva metra visoki grm sa šibljastim i dugim ograncima, trokrpastim listovima i velikim žutim i leptirastim cvjetovima u dugim grozdovima. Raste najčešće na tlu bez vapna, u vrištinama, raznim šumama i šikarama. Ograničen je na neke predjele.
Za liječenje su se već rano počeli primjenjivati uglavnom listovi i mladi vršci na stabljici, Herba Genistae. U njima se nalazi toksični alkaloid spartein, zatim sarotamnin, genistein, mastilo skoparin, tragovi eteričnog ulja, gorke tvari, treslovine itd. Naročito je aktivan alkaloid spartein koji u terapeutskim dozama djeluje suprotno aktivnim tvarima naprska (vrsta roda Digitalis). On usporava puls, smanjuje krvni tlak i širi krvne žile. Inače se ova biljka upotrebljava u prvom redu kao sredstvo za čišćenje i povraćanje, za jače izlučivanje mokraće i znoja, za čišćenje krvi i si. Djeluje povoljno i na reumatične bolesti. Mladi vršci stabljike djeluju na srce jače od strofantina (vrste roda Strophanthus) i imaju prednost pred digitalisom. I cvjetovi (Flos Genistae) sadrže skoparin, pa se zbog toga i upotrebljavaju kao diuretik. Pri upotrebi treba voditi računa o otrovnosti biljke.
Otrove za srce, slične glikozidima naprska, imaju još neke biljke, pa su i takve poznate u narodu kao otrovne. Zato se i ne upotrebljavaju za liječenje. Takvi su npr. i naši kukurijeci (vrste roda Helleborus), poznate trajne biljke koje redovito imaju dlanasto rascijepane listove te zelenkaste, bijele ili nešto ljubičaste velike i pravilne cvjetove. U korijenju tih biljaka ima manje više glikozida heleboreina i saponina heleborina.
Otrovna je za srce i ukrasna biljka oleandar (Nerium oleander L.), koja u kori i lišću sadrži glikozide neriin i oleandrin. I njihovo je djelovanje slično djelovanju glikozida naprska. Zbog opasnosti od trovanja ne smije se upotrebljavati.


BILJKE KOJIMA SE LIJEČE BOLESTI KRVNIH ŽILA

Bijela imela (lat. Viscum album L.; eng. mistletoe; njem. Mistel)

Česti je parazit koji u obliku gustog grmića raste u krošnji raznog drveća. Ima uske ovalne i zimzelene listove. Iz neuglednih cvjetova nastaju bijele, okrugle i ljepljive bobe.
U medicini se koriste mlade grančice s listovima (Stipites et Folium Visci albi). Sadrže nekoliko aktivnih tvari, (među kojima je najvažniji viscin), zatim neki glikozid i acikličnu bazu holin.
Imela se upotrebljava kao stari lijek u bolestima krvotoka, prvenstveno kod povišenog krvnog tlaka i kod arterioskleroze. Pomaže navodno i kod klimakterijskih smetnji, nekih živčanih bolesti (migrena, neuralgija, epilepsija), kod krvarenja iz pluća i nakon poroda. Najuspješnije djeluje kao hladni iscjedak. Kod krvarenja maternice uzima se zajedno s preslicom. U novije vrijeme i službena medicina pridaje sve veću važnost imeli kao lijeku u bolestima srca i krvnih žila.
Za reguliranje krvnog tlaka u narodnoj se medicini upotrebljava čitav niz Ijekovitih biljaka koje prvenstveno služe i kao lijek u drugim bolestima. Spomenut ćemo samo neke:
Bijeli luk, češnjak (Allium sativum L.).
Narod vjeruje da se češnjakom liječi arterioskleroza, odnosno da uživanje češnjaka sprečava razvitak arterioskleroze. Eterično "ulje sa sumporom, koje sadrži češnjak, smanjuje krvni tlak. Smanjenju povišenog krvnog tlaka pomaže navodno i medvjeđi luk (Allium ursinum L.) koji raste u šumama, često u velikom mnoštvu.
Ružmarin (Rosmarinus officinalis L.)
Uživanje manjih količina svježih ružmarinovih listova smanjuje povišeni krvni tlak.
Maslina (Olea europaea L.)
Uvarak lišća masline liječi hipertoniju.
Poljska preslica (Equisetum arvense L.)
Pomaže u liječenju arterioskleroze. Djelovanjem kremične kiseline, kojom je inkrustirana stanična membrana preslice, stjenke krvnih žila postaju elastičnije.

BILJKE SA TVARIMA KOJE POVOLJNO UTJEČU NA NORMALAN RAZVITAK I SASTAV KRVI


Kopriva, žara (velika kopriva, Vrtića dioica L. i mala kopriva, U. urens L.; eng. nettle; njem. Brennessel)

Koprive rastu kao česte i bujno razvijene zeljaste biljke u neposrednoj blizini čovjeka, uz kuće i staje, plotove i putove, kao i općenito na onečišćenim i zapuštenim mjestima. No kopriva ima i drugdje u prirodi," redovito na tlu s mnogo organskih tvari. To su biljke na kojima su svi dijelovi intenzivno zeleni i pokriveni žljezdastim dlakama čija sadržina žari, peče. Pa ipak, i te biljke čovjek već odavno koristi za hranu (čovjeka i domaćih životinja). Uz ostale tvari, kopriva sadrži i vrlo mnogo mineralnih tvari. U stanicama ima mnogo biljnog zelenila. Sve to opravdava upotrebu koprive ne samo kao zdravog i biljnim zelenilom bogatog' povrća nego i kao prirodnog lijeka. Narod se služi koprivom kod raznih bolesti. Spominjemo samo njezinu upotrebu kao sredstva koje liječi slabokrvnost (navodno zbog željeza). Kopriva pomaže i kod unutrašnjeg krvarenja (bubrega, mokraćnog mjehura, maternice). Svježi sok lišća zaustavlja krvarenje iz nosa.
Na krv povoljno utječu, izravno ili posredno, i mnoge druge biljke koje narod upotrebljava i u drugim bolestima, i to prvenstveno one koje sadrže gorke tvari, eterična ulja, te tvari koje i inače pomažu u bolestima probavnog trakta, bubrega i mokraćnog mjehura. Mnoge od njih narod uvrštava među one za koje vjeruje da »čiste krv«. Takve se biljke naročito mnogo upotrebljavaju u tzv. proljetnim kurama. Zato je i liječenje krvi povezano s liječenjem svakovrsnih poremećaja u cjelokupnoj izmjeni tvari (metabolizmu). Tako je npr. poljska preslica poznata kao biljka koja, pored drugog djelovanja, vrlo povoljno utječe i na izmjenu tvari, pa prema tome i na stvaranje krvi, naročito ako se upotrebljava svježi sok biljke.