Prolazeći našim selima, zamijetit ćemo da se uz kuće ili kraj povrtnjaka redovito nalaze manje površine zasađene ukrasnim biljkama među kojima se neke ističu osobitim mirisom. U tim ćemo vrtićima redovito naći nekoliko najobičnijih i općenito u nas vrlo rasprostranjenih vrsta kojima se u obalnom pojasu pridružuju neke krasnice izrazito mediteranskog karaktera. Tako ćemo u tim cvjetnjacima gotovo uvijek vidjeti: perunike, hortenzije, razne astere, maćuhice, ivančice, lale, krimove i druge ukrasne biljke. Kao najstalnije među tim seoskim krasnicama redovito su i bosiljak, šeboj, ružmarin, matičnjak, lavendula, timijan. Nisu to samo lijepe i mirišljive biljke. Neke od njih spadaju u skupinu ljekovitih biljaka. Katkad ima tih ljekovitih vrsta i u povrtnjacima, gdje uz razne vrste povrća i začinskih biljaka rastu još i: pelin, mažuran, timijan, sljezovi, rabarbara, makovi itd. Zbog takvih ljekovitih biljaka naše cvjetnjake i povrtnjake možemo usporediti s vrtovima ljekovitog bilja kojih je nekoć bilo vrlo mnogo širom Evrope. Iz takvih je vrtova preostalo nekoliko vrsta biljaka koje se, kao već udomaćene ljekovite biljke, nalaze svugdje u blizini čovjeka. Uz jestive, začinske i ukrasne biljke, one i danas u mnogim vrtovima čine ono šaroliko i čovjeku tako blisko društvo. Zato ne bi bilo ni teško da se još i proširi lepeza tih biljaka, te da se još više pažnje posveti uzgoju posebno ljekovitih vrsta.
Uz ostalo korisno bilje, svako bi domaćinstvo — gdje je god to moguće — trebalo da uzgaja i nekoliko najobičnijih, ali vrijednih ljekovitih biljaka. Tako nijedan vrtić ili cvjetnjak ne bi smio biti bez nekoliko primjeraka pelina, kadulje, matičnjaka, metvice, stolisnika, kamilice, timijana, bosiljka, ružmarina, komorača, naprska, nevena, lavendule, angelike, aniša, sapunike, kilavice, ljubice, petoprste itd. Sve su to biljke koje nemaju većih zahtjeva u pogledu tla i klime, pa se mogu bez većih teškoća uzgajati. Pogotovu to vrijedi za višegodišnje vrste oko kojih nema mnogo posla. Jednom zasađene, one se same dalje održavaju. Treba ih samo štititi od korova i, prema potrebi, stručno obrezivati, kako bi se što bolje i brže pomlađivale.
Za uzgoj ljekovitih biljaka ne treba primjenjivati neke posebne mjere. Obrada tla je ista kao i kod uzgoja drugih korisnih vrsta. Jedino treba paziti kod primjene umjetnih gnojiva na koje su neke biljke vrlo osjetljive, pa se, s obzirom na postanak aktivnih tvari, moraju upotrebljavati samo one vrste soli što na njih ne djeluju štetno. To važi i za upotrebu sredstava za zaštitu od korova ili štetočina. Ta se sredstva ne smiju proširiti i na površine zasađene ljekovitim biljkama, pogotovu ne u vrijeme prije ubiranja.
Do sjemena ljekovitih biljaka nije teško doći: mogu se dobiti ili u trgovinama sjemenjem ili izravno od poduzeća za uzgoj ljekovitih biljaka.
