Sve su to niske drvenaste biljke, s gustim, ponekad i bodljikastim grmovima. Raspoznaju se prema mjestu na kojem rastu, zatim po obliku i veličini listova, po bodljama itd.Na suhim, sunčanim i stjenovitim mjestima nižih i toplijih predjela, u svijetlim listopadnim šumama i šikarama, vrlo je rasprostranjena bodljasta pasjakovina (Rh. cathartica L.). Na tom listopadnom i do tri metra visokom grmu razvijeni su ovalni i na rubu nazubljeni listovi osrednje veličine. Na listovima su upadljive svinute i s rubom usporedne žile. Iz neuglednih i četvorodjelnih cvjetova razvijaju se okruglaste i crno obojene bobe gorkastog okusa.
Višeg je rasta i bez bodlja krušina, krkavina (Rh. frangula L.), koja raste u šumama i šikarama uz potoke i rijeke. Listovi su joj široko ovalni i nenazubljenog ruba. Raspoznaje se i po kori koja je sivosmeđe boje i s mnogo svijetlih pukotinica.
Na višim brdskim i pretplaninskim predjelima, uglavnom na području s bukovim šumama, raste žestika, ljigovina (Rh. fallax Boiss). Njezini su listovi znatno veći, duguljasto ovalni i s istaknutim perastim žilicama. Ostale vrste, koje rastu najčešće kao vrlo niski, zbijeni i bodljasti grmići brdskih i pretplaninskih predjela, ne dolaze u obzir kao ljekovite biljke.
Pasjakovine su općenito poznate po svom purgativnom djelovanju. U svim njihovim dijelovima, a naročito u kori i plodovima, nalaze se aktivne tvari antraglikozidi (antrahinoni, frangulin, emodin). Odlikuju se izrazitim purgativnim djelovanjem. Njihovom primjenom ne nastupa u organizmu navika i prestanak djelovanja. Te tvari u organizmu djeluju više dana, čak se u debelom crijevu nagomilavaju antrahinoni koji se polagano cijepaju. Zbog toga se pojedini dijelovi raznih pasjakovina još i danas mnogo koriste u službenoj medicini. Kora (npr. Cortex Rh. frangulae) sabire se u proljeće, i to s debala ili debljih grana. Koriste se i plodovi (npr. Fructus Rh. Catharticae), i to u svježem ili osušenom stanju. Od svježih se boba može prirediti i sirup. Pasjakovina pospješuje i izlučivanje mokraće. Ubrzanim i pojačanim pražnjenjem crijeva, antrahinonski preparati sprečavaju gomilanje štetnih tvari u organizmu te — kako to narod kaže — čiste krv. Zbog prekomjernog uživanja boba mogu nastupiti povraćanje, jači proljev i si. Za liječenje je najvrednija kora žestike i krušine.
Slične aktivne tvari sadrže i razne vrste roda rabarbara (lat. Rheum;, eng. rhubarb; njem. Rhabarber).
To su višegodišnje zeljaste biljke koje se zakorjenjuju vrlo razvijenim i mesnatim podzemnim dijelovima (podankom s korijenjem). Na dužim mesnatim peteljkama stvaraju se veliki i različito oblikovani listovi. Cvjetna je stabljika visoka, u gornjem dijelu vrlo razgranata. Završava mnoštvom neuglednih cvjetova.
Svi dijelovi na tim stabljikama, kojih ima više vrsta (npr. Rh. officinale Baill., Rh. rhaponticum L., Rh. palmatum L., itd.), vrlo su mesnati i sočni, pa se mogu (naročito peteljke listova) uživati i kao povrće, za priređivanje kompota i si. U tu svrhu služe posebne, i u vrtovima uzgojene rabarbare, koje u pravilu ne sadrže spomenute aktivne tvari. Za liječenje se sabiru podzemni dijelovi, i to od starijih biljaka (Rhizoma et Radix Rhei). Aktivne tvari u podanku (odnosno korijenu) rabarbare jesu antraglikozidne tvari. Osim toga, u podzemnim dijelovima rabarbare ima i dosta treslovina, koje smanjuju purgativno djelovanje osnovnih aktivnih tvari. Isto se tako i u ovim biljkama, kao i u drugim vrstama iste porodice Polygonaceae), nalaze i brojni kristali čije veće količine mogu u organizmu izazvati i štetne posljedice (veoma nadražuju bubrege). Tek veće količine ovih preparata izazivaju pojačano gibanje (peristaltiku) debelog crijeva što dovodi do obilnog pražnjenja. U tu se svrhu najviše upotrebljava preparat u prahu. Inače, u manjim količinama i u obliku razrijeđenog iscjetka, rabarbara služi za jačanje apetita, zaustavljanje proljeva, jače izlučivanje žući itd.
U kućanstvu se, kao vrlo blago sredstvo za čišćenje, najčešće upotrebljava sena. Senu mogu uzimati i osjetljive osobe i trudnice. To su zapravo osušeni listići, odnosno plosnati plodovi tropskih biljaka koje pripadaju rodu Cassia. U tom preparatu (Folium, Fructus Sennae), koji se dobiva u apoteci, ima isto tako antraglikozida (sena emodina). Sigurno je sredstvo za pražnjenje crijeva. Uzima se u obliku vodenog iscjetka (najbolje hladnog).
Kao vrlo blago i bezbolno sredstvo, koje pospješuje pražnjenje crijeva, narod upotrebljava i cvjetove trnine (Prunus spinosa L.), poznatog bodljastog grma s trpkim crnim plodovima. U bijelim i pravilno građenim cvjetovima (Flos Acaciae nostralis), kojima se trnina okiti u rano proljeće, ima manjih količina glikozidnih tvari kojima se pripisuje blago laksativno djelovanje. Narod te cvjetove cijeni kao omiljelo sredstvo za »čišćenje krvi«, slično kao i podanak pirike ili pirevine (Agropyrum repens [L.] P. B., preparat Rhizoma Graminis), koja je poznata kao dosadan i često korov iz porodice trava.
Mnogo drastičnije purgativno djelovanje ima ricinusovo ulje koje se dobiva hladnim tještenjem iz sjemenki biljke:
Skočac, ricinus, krlj (lat. Ricinus communis L.f eng. castor-plant; njem. Gemeiner Eunderbaum)
Za bolju probavu dobro je jesti razno voće i povrće u svježem ili prerađenom stanju. Mnogi plodovi, naime, sadrže pored ostalog i neke sluzave tvari (npr. pektine; ima ih mnogo u kori jabuke), koje u dodiru s vodom jako bubre i povećavaju volumen sadržine u crijevima. Tako vrlo povoljno djeluju suhi plodovi smokve (Ficus carica L.) i šljive (Prunus domestica L.), koje, obično natopljene u vodi, mnogi često uzimaju kao sredstvo za brže pražnjenje crijeva. I jabuka priređena na razne načine ima isti učinak. Isto tako djeluju i sjemenke lana (Linum usitatissimum L.), koje zbog obilja sluzi imaju veliku sposobnost bubrenja.
