Vrlo je obična livadna biljka koju nalazimo naročito među biljkama na našim najvrednijim sjenokošama, redovito u području naselja. Kim se, osim toga, mnogo i uzgaja. Raste kao dvogodišnja i neugledna zeljasta biljka na čijoj se slabo razgranatoj stabljici nalaze malobrojni višestruko perasti listovi. Ogranci završavaju dosta rahlim šticima sitnih bijelih cvjetova iz kojih se razvijaju produženo jajasti i sivosmeđi plodići.Za liječenje i kao začin sabiru se zreli plodovi (Fructus Carvi) koji su aromatskog, pomalo paprenastog okusa. Sadrže eterično ulje (s podjednakim dijelovima d-karvona i limonena). Kim se i danas najviše upotrebljava kao začin u kuhinji, u proizvodnji peciva i kruha, kao i u industriji likera, rakije i parfema. U narodnoj je medicini kim poznat kao sredstvo koje povoljno djeluje kod nadimanja želuca i crijeva. Općenito pomaže kod raznih želučanih tegoba. Pomaže navodno i kao sredstvo za jače izlučivanje mlijeka. Od kima se dobiva i ulje (Oleum Carvi), poznato u industriji likera i parfema.
Tegobe u vezi s pretjeranim nagomilavanjem plinova u probavnom traktu smanjuju i druge ljekovite biljke s eteričnim uljima, kao npr. komorač (Foeniculum vulgare Mili.), iđirot (Acorus calamus L.), paprena metvica ili nana (Mentha piperita [L] Huds.), bosiljak (Ocimum basilicum L.), stolisnik (Achillea millefolium L.), kamilica (Matricaria chamomilla L.) i dr.
Slično kimu, kao začin i lijek koriste se i plodovi korijandera.
Korijander (lat. Coriandrum sativum L.; eng. coriander; njem. Koriander)
Jedna je od najstarijih korisnih biljaka koja se uzgaja već nekoliko tisuću godina. To je jednogodišnja i nježna biljka, s listovima koji su iscijepani u nitaste isječke. Koriste se okruglasti plodovi koji, uz ostalo, sadrže i mnogo eteričnog ulja (Oleum Coriandri), služe ne samo kao začin nego i kao lijek, prvenstveno za jačanje želuca i uklanjanje plinova.
