Biljke sa tvarima (anthelmintica) koje djeluju štetno na crijevne nametnike

Obična paprat (lat. Dryopteris filix mas Schott.; eng. shieldferm; njem. Wurmfarn)

Ova lijepa paprat raste kao šumska biljka po svim gušćim i sjenovitim šumama brdskog i pretplaninskog pojasa. Uspijeva samo na vlažnom i dubljem šumskom tlu, među kamenim gromadama i u vrtačama. Raspoznaje se po brojnim i više od pola metra dugim perastim listovima koji u obliku lijevka izbijaju izravno iz debelog, tamnosmeđeg podanka.
Za liječenje se sabiru podzemni dijelovi, podanak, bez korijenja i lisnih peteljki (Rhizoma Filicis mariš). Uz razne hranjive tvari, u podanku obične paprati nalaze se i neke vrlo aktivne tvari, kao npr. filmaron, filicin, flavaspidna kiselina, albaspidin i dr. Sve su te tvari manje više i otrovne, pa koče glatku muskulaturu crijevnih nametnika i omamljuju ih, a nakon dužeg utjecaja i usmrćuju. Omamljeni i od stjenke crijeva odvojeni nametnici uklanjaju se iz tijela sredstvima za čišćenje. Osobito su djelotvorne protiv trakavice. Veće količine (obično preko 10 g iscjetka), osobito nakon dužeg zadržavanja u tijelu, probavni organi upija, te može nastupiti i trovanje, koje se očituje povraćanjem, krvavim proljevom, grčevima i gubljenjem svijesti. Može nastupiti i smrt. Zato se taj preparat može bez opasnosti primjenjivati samo uz liječnički propis i u pripravcima koji se izrađuju u apoteci (npr. kao Extractum Fil. aethereum). Slično, ali ne tako snažno, djeluju i neke druge srodne paprati koje i narod poznaje pod raznim imenima (kao npr. ženska paprat, Athyrium filix femina [L.] Roth.).

Morski pelin, šantonik (lat. Artemisia coerulescens L.)

U nas ta vrsta pelina raste samo uz morsku obalu, i to uglavnom na najnižim, muljevitim i slanim mjestima koja poplavljuje more. Kao polugrm izraste do 50 cm u visinu, te ima cjelovite, linearno lancetaste i na režnjeve isječene dlakave listove blijedo sivozelene boje. Ogranci se završavaju brojnim sitnim cvatnim glavicama. U narodnoj medicini zemalja oko Jadranskog mora ta se biljka upotrebljava kao djelotvorno sredstvo protiv crva. Poznata je pod imenom Herba santonica. Sadrži neke tvari (santonin) koje su slične ili identične sa tvarima što ih sadrži inače poznata ljekovita biljka cina (Artemisia maritima L.). Cina raste u stepskim i pustinjskim predjelima Turkestana, Perzije i Buhare, a poznata je kao izvor preparata koji se odavna primjenjuje kao izvanredno sredstvo protiv crva.

Vratič, povrat, vratika, umanika (lat. Tanacetum vulgare L.; eng. tansy, bitter, buttens; njem. Rainfarn)

Raste u velikom mnoštvu vrsta u nižim, poplavnim područjima, obično na rubovima šuma i na obalama rijeka i potoka. Trajna je i bujno razvijena zeljasta biljka koja naraste i preko metar i po u visinu. Pokrivena je velikim i perasto izrezanim dugim listovima, koji su slabo dlakavi ili goli. Brojne i sitne glavice žutih cvjetova razvijaju se u gustim nakupinama na krajevima ogranaka. Vratič se sadi vrlo često kao ukrasna biljka i u seoskim cvjetnjacima i na grobljima. Odavno je već poznata kao ljekovita.
Za liječenje se sabiru mlađi dijelovi biljke sa cvatnim glavicama (Herba Tanaceti). Preparat je mirišljiv i gorak (zbog gorke tvari tanacetina). Glavna joj je i aktivna sadržina eterično ulje s tanacetonom koji može već i u manjim količinama izazvati teška otrovanja čovjeka. Ulje vratiča (Oleum Tanaceti) može izazvati i pobačaj jer djeluje vrlo aktivno na uterus. Vratič je u narodu poznat kao djelotvorno sredstvo protiv crva. Osim toga, vratič se upotrebljava i kao lijek kod bolesti želuca, mokraćnog mjehura, reume (ulje za trljanje) i općenito kao sredstvo za jače izlučivanje mokraće.

Šipak, nar, mogranj (lat. Punica granatum L.;eng. pome granate; njem. Granatapfelbaum)

Kao biljka Sredozemlja, nar pripada skupini najstarijih korisnih i ljekovitih biljaka. Kod nas raste samo u blizini mora, naročito uz južni Jadran, gdje ga ima i u samoniklom obliku. Inače je u primorskoj oblasti poznat kao korisna i u vrtovima zasađena biljka. Listopadno je drvo na kome se iz prekrasnih crvenih cvjetova razvijaju okrugli, dosta veliki i karakteristično građeni plodovi. U njima se, unutar kožnatog ovoja, nalaze brojne sjemenke na kojima je vanjski dio vrlo sočan i dobar za jelo.
Za liječenje se uzima kora stabla, korijena i ploda (Cortex Punicae granati, Cortex radicis g. i Cortex granati fructuum). Uz treslovine, škrob, smole i druge sporedne tvari, u tim se preparatima nalazi i djelatna tvar punicin. Najviše se upotrebljava kao sredstvo protiv crva, u prvom redu protiv trakavice. U vezi sa sadržinom treslovina preparat se primjenjuje i kao sredstvo koje steže.
Kao sredstvo protiv crva koriste se i neke lobode ili pepeljuge (vrste roda Chenopodium) koje kod nas rastu kao samonikle biljke ili uzgajane u vrtovima. Potječe iz Amerike, a u nas se u vrtovima tu i tamo nađe i Chenopodium anthelminticum L. Kao i druge lobode, i to je neugledna zeljasta biljka sa žutim cvjetovima. Za liječenje se uzimaju biljni vršci sa cvjetovima. Djelotvorne su protiv crva zbog ulja (Oleum Chenopodii anthelmintici) koje se dobiva od sjemenki. Aktivne česti tog ulja vrlo su otrovne, pa zbog toga ni upotreba ove biljke nije bez opasnosti, kao što je to općenito slučaj i sa svim drugim biljkama kojima se suzbijaju crvi.
Manje intenzivno djelovanje na crve imaju i druge lobode, kao npr. mirišljiva loboda ili samirao (Chenopodium ambrosioides L.; eng. american wormseed; njem. Jesuitentee). Za liječenje se upotrebljava čitava biljka, sabrana u vrijeme cvatnje. Kao preparat poznata je pod imenom »jezuitski čaj«.
Pouzdano djeluje protiv crva i bučino ulje koje se dobiva iz sjemenki raznih buča, bundeva (vrsta roda Cucurbita). Osim toga, narod upotrebljava još velik broj biljaka, odnosno biljnih dijelova, kada želi ukloniti iz tijela crve. Navest ćemo samo neke: bijeli luk ili češnjak (Allium sativum L.; naročito je aktivan protiv crva oksiura), ruža, pasja ruža (Rosa canina L.; upotrebljava se svježi plod, šipak), hren (Armoracia lapathifolia Gilib.), pelin (Artemisia absinthium L.) itd.