Jedna je od najpoznatijih ljekovitih biljaka koja se vrlo mnogo upotrebljava ne samo kao lijek nego i kao ugodan topao napitak (čaj) za djecu i odrasle. Poznata je po svome blagom, umirujućem djelovanju.Kamilica je inače poznata kao korov koji se često naseljuje na raznim mjestima uz poljoprivredne kulture. Jednogodišnja je biljka koju ne smijemo zamijeniti sa srodnim i vrlo sličnim vrstama. Stabljika joj je uspravna i razgranata. Ističe se vrlo finim, gotovo nitastim percima u koje su razdijeljeni listovi. Na vršcima ogranaka okupljaju se brojni glavičasti cvatovi, sastavljeni od bijelih jezičastih cvjetova na obodu i žutih cjevastih na svedenom cvjetištu koje je šuplje (po tome se razlikuje od srodnih vrsta). U razvijenom su cvatu jezičasti cvjetovi svinuti prema dolje.
Sabiru se samo cvatne glavice (dok još nisu ocvale, Flos Chamomillae), i to rezanjem ili kidanjem, pri čemu ne smiju na glavicama ostati duži dijelovi stabljike. Cvjetovi su vrlo ugodnog mirisa i gorkastog okusa. U tim cvjetovima ima eteričnog ulja (s modrim azulenom) i još neispitanih gorkih tvari. Eterično ulje djeluje izvanredno dobro na razne upale, jer suzuje krvne žile. Baš zbog toga se kamilica najviše i upotrebljava. Čaj od kamilice prvenstveno ublažuje grčeve i bolove u probavnom traktu i potiče znojenje. Vrlo se mnogo kamilica koristi i za obloge koji se stavljaju na upaljena mjesta, ozljede i udare. Po nekim tvrdnjama, ona i dezinficira. Zbog svog blagog djelovanja kamilica se daje i najmanjoj djeci radi olakšanja probavnih tegoba.
Smirenju želuca i prestanku bolova koriste i mnoge druge ljekovite biljke, među kojima treba posebno istaći metvicu (Mentha piperita L. Huds.). U preparatima koji služe umirenju bolova unutrašnjih organa vrlo često ima i nekih opojnih biljnih tvari (kao npr. papaverina). U tu se svrhu i narod često služi osušenim makovim glavicama.
