Lan (lat. Linum usitatissimum L.; eng. flax; njem. Lein, Flachs)
Lan ubrajamo među najstarije biljke od kojih se dobivaju biljna vlakna. Uzgaja se po čitavom svijetu u bezbroj vrsta, uglavnom zbog vlakana, ali i zbog sjemenki koje sadrže ulje. Jednogodišnja je biljka, pa je treba svake godine iznova sijati. Sjemenke su vrlo klijave. Razvijaju se u okruglastim tobolcima, nastalima nakon oplodnje iz vrlo uočljivih i pravilnih cvjetova lijepe modre boje. Listovi su na uspravnoj i razgranatoj stabljici duguljasti, vrlo uski i cjelovitog ruba.Za liječenje se koriste sitne, plosnate i na površini sjajnosmeđe sjemenke (Semen Lini), koje sadrže do 40 posto masnog ulja i više od 20 posto sluzi, nešto glikozida linamarina, kao i nekih drugih tvari. Zbog glikozida linamarina, kojeg ima i u drugim dijelovima lana, čovjek se može lanom ponekad i otrovati. Uslijed obilne količine sluzi, sjemenke lana lako bubre i tako pospješuju ispražnjenje probavnih organa, pri čemu sluz zaštićuje eventualno oštećenu sluzokožu. Zato se s uspjehom primjenjuje kod katara i čireva na želucu i crijevima. Sluz sjemenki pomaže i kod upale mokraćnih kanala, kao i u bolestima dišnih organa.
Bijeli ili pitomi sljez (lat. Althaea officinalis L.; eng. marshmallovv; njem. Gemeiner Eibisch)
Jedna je od najpoznatijih ljekovitih biljaka koja sadrži sluzi. Pripada istoj porodici (Malvaceae) kao i druge vrste sljeza (i roda Malvaceae). Bijeli sljez se najčešće nalazi u cvjetnjacima i vrtovima, no raste i u prirodi, naročito u nizinskim, vlažnim i poplavnim predjelima na sjeveroistoku naše zemlje (u Podunavlju). To je trajna biljka koja ima vrlo razvijene i jake, obično razgranate i mesnate podzemne dijelove. Stabljika naraste i preko metra, slabije je razgranata, a u donjem dijelu i odrvenjela. Široki su listovi jajastog oblika, prema vrhu ušiljeni, a pri dnu srcasto prošireni. Na rubu su nejednoliko narovašeni i više ili manje plitko krpasti. Pravilni i ružičasti cvjetovi smješteni su u pazušcima listova u gornjem dijelu stabljike. Cijela je biljka, a naročito listovi i vanjski dijelovi čaške, od gustih svilenastih dlaka baršunaste i blijede, sivo zelene boje.Za liječenje se koriste svi dijelovi biljke: korijen (Radix Althaeae), list (Folium A.) i cvijet (Flos A.). Korijen se skuplja ujesen ili u proljeće. Prije sušenja mora se očistiti od drvenastih i natrulih dijelova, oljuštiti i izrezati. Lišće se ubire u vrijeme cvatnje, od srpnja do kolovoza. Svi su dijelovi bijelog sljeza bogati sluzima. Nema u njima tvari koje bi mogle štetiti organizmu. Koriste se na razne načine, sami ili u smjesi s drugim pripravcima. Dovoljno ih je preliti hladnom vodom. Korijen je naročito podesan za izradu sirupa. Najviše se upotrebljavaju kod katara želuca, crijeva i dišnih organa. Služi i za priređivanje obloga na čireve.
Kaćun, kaćunak (brojne vrste roda Orchis i srodnih rodova iz porodice kaćuna; eng. cuckoo-flower; njem. Knabenkraut, Salep)
Sabiru se samo gomoljasti ili odebljali podzemni dijelovi, u kojima, kao u nekim rezervoarima, ima mnogo hranjivih tvari, u prvom redu sluzi, i to u vrijeme cvatnje ili kratko vrijeme nakon nje. Pobiru se samo puni i sočni dijelovi. Salep djeluje kao sredstvo koje ublažuje nadražaj i liječi razne upale probavnog trakta. Služi i kao lako probavljiva hrana koja se daje djeci, bolesnicima i rekonvalescentima. Primjenjuje se u obliku iscjetka ili kao sluzna kaša.
Kod liječenja upala sluznice želuca i crijeva mogu se koristiti još i ove biljke: podbijel, Tussilago farfara L. (glavni sastojak: sluzi), razne divizme, vrste iz roda Verbascum, islandski lišaj, Cetraria islandica L. Ach. (kao pripravak Lichen islandicus, ova vrsta sadrži, uz obilje tvari koje preradom prelaze u sluz, još i gorku tvar cetrarin i dr.). Istoj svrsi služe i različito priređeni plodovi, odnosno njihovi pojedini dijelovi (npr. dunja, Cydonia oblonga Mili., kod koje su naročito sjemenke već odavno poznate kao izvrstan sluzni lijek), zatim u kašu priređeni plodovi nekih žitarica (npr. ječma, Hordeum sativum L.) itd.
