Velebilje, paskvica, devesin, (lat. Atropa Bella-donna L.; eng. banevvort, dway-berry; njem. Tollkirsche)
Velebilje raste kao visoka i trajna zeljasta biljka. U zemlji ima vrlo razvijen i snažan podanak, koji je razgranat i kvrgav. Iz njega izbija više od dva metra visoka i razgranata stabljika. Listovi su joj dosta veliki i jajasti, čitavog ruba i tamnozelene boje. Obješeni na kratkim dršcima razvijeni i zvonasto cjevasti cvjetovi jesu smeđe ljubičaste boje. Plod je sočna i sjajno crna boba, veličine manje trešnje. Svi su dijelovi velebilja vrlo otrovni. Česta su trovanja zbog uživanja sočnih boba.
Za liječenje se sabiru podzemni dijelovi (Radix Belladonnae) i listovi (Folium B.). Podzemni se dijelovi kopaju najbolje u proljeće, i to od primjeraka starih tri do četiri godine. Listovi se sabiru u vrijeme kada biljka cvate (od lipnja do kolovoza) ili, tačnije, u vrijeme kad plod počinje dozrijevati. I u lišću i u podzemnim dijelovima ima srazmjerno mnogo (0,35—0,4 posto) alkaloida hiosciamina, atropina, beladonina itd. Pojedini alkaloidi velebilja djeluju u prvom redu na razne centre živčanog sistema, podražujući ih ili smanjujući njihovu napetost. Naročito hiosciamin i atropin izazivaju nemir, delirij i sl. Proširujući krvne žile, jačaju rad srca i organa za disanje. Naprotiv, skopolamin umiruje, pa s morfijem i eterom djeluje narkotično. Djelovanjem alkaloida može se opravdati i primjena velebilja u medicini, koja je odredila tačne načine upotrebe (npr. maksimalne doze). Inače se velebiljem liječe bolesti želuca (katara, čira, opstipacije, kao i općenito kod prekomjerne kiselina u želucu) i crijeva, astma, hripavac, razne živčane i kožne bolesti, hipertonija uslijed arterioskleroze itd. Trljanjem svježim lišćem narod liječi bolesna mjesta. Alkaloide velebilja nalazimo kao sastavne dijelove mnogih gotovih preparata.
Slično djelovanje na razdražen želudac uslijed prekomjernog izlučivanja sokova ima i solanin, alkaloid koji sadrže neke alkaloidne biljke iz roda Solanum (npr. Solanum nigrum L.).
