Biljke sa žestokim (paprenim) tvarima koje pojačavaju izlučivanje sline i drugih probavnih sokova, te time izazivaju, odnosno povećavaju apetit.




Gorušica bijela, slačica (lat. Sinapis alba L.)

Poznata je uzgajana biljka koja potječe iz zemalja oko Sredozemnog mora. Pa iako je ima i u slobodnoj prirodi, u obzir dolazi samo uzgojena biljka. Traje samo jednu godinu. Naraste i do 60 cm. Stabljika joj je uspravna i samo neznatno razgranata. Duguljasti su joj listovi lirasto ili perasto izrezani. Svi su ti dijelovi više ili manje kruto dlakavi. Žuti i pravilni cvjetovi (sa 4 latice) razvijaju se u produženom cvatu od svibnja do lipnja. U dugim komuškama nastaju sitne i okruglaste, žućkasto obojene (katkad gotovo bijele) sjemenke, koje brzo sazre. Sve gorušičine sjemenke vrlo brzo klijaju. Tek kad su zdrobljene (npr. žvakanjem), imaju paprenast, žestok okus. Zato se i upotrebljavaju kao začin raznim jelima. Najviše se koriste za priređivanje slačice (muštarde, senfa). Iz sjemenki se može dobiti i masno gorušičino ulje. No sa začinom ne treba pretjeravati. U malim količinama sjemenke pojačavaju rad organizma i izazivaju apetit. Gorušičino ulje namazano na kožu izaziva crvenilo, upalu i plikove. Ako ga udišemo, uzrokuje jaki nadražaj dišnih putova.
Upotrebljavaju se i sjemenke, odnosno ulja srodnih vrsta (kao npr. crna gorušica, Sinapis nigra). Ulje crne gorušice smatraju vrlo djelotvornim sredstvom za draženje kože kod upale zglobova, živaca, potrbušnice, pluća itd.
Ljekovito djelovanje u probavnim smetnjama ima i povrtnica, rotkva (Raphanus sativus L.), koja u svom podzemnom mesnatom dijelu sadrži više aktivnih tvari. Općenito pojačava sekreciju, izlučuje sluz i djeluje kao jako nadražajno sredstvo (rubefaciens) na kožu jer širi krvne žile (kapilare).
Za bolje izlučivanje probavnih sokova i jačanje apetita služe i neke druge začinske biljke, koje sadrže paprene i žestoke tvari, što u manjim količinama može djelovati i ljekovito. Tako se i naš narod u tu svrhu mnogo služi plodovima paprike.

Paprika (lat. Capsicum annuum L. — eng. popepper; njem. Spanischer Pfeffer, Schotenpfeffer)

Poznata je korisna biljka koja se mnogo uzgaja u nas. Ima više vrsta paprika od kojih se neke ističu vrlo paprenim (ljutim) i crvenim plodovima raznih oblika. Plodovi paprike (nabrekla i višesjemena boba vrlo raznolikih oblika) obično nemaju nekog naročitog mirisa, a mogu biti slatkastog, ali češće slabije ili jače ljutog okusa. Uz ostale tvari, u njima ima i alkaloida kapsaicina. Od njega i potječe karakterističan ljuti okus. Osim toga, plodovi sadrže ponekad i srazmjerno dosta velike količine vitamina C. Paprika se uglavnom koristi kao začin, naročito u osušenom stanju i usitnjena u prah.
Za liječenje se uzimaju osušeni plodovi (Fructus Capsici). Koristi se uglavnom za priređivanje raznih ljekovitih pripravaka. Paprika ponajviše djeluje kao podražilo na probavne organe: pojačava izlučivanje, pospješuje probavu i potiče apetit, izaziva jače mokrenje i znojenje, jača spolni nagon, liječi groznicu itd. Zbog toga što ima vitamina djeluje vrlo povoljno na čitav organizam i jača ga protiv zaraznih bolesti. Prekomjernim uživanjem može doći do oštećenja sluzokože, upale bubrega i mjehura. Inače paprika je manje štetna od papra koji se također upotrebljava na sličan način.
Papar (biber) dobiva se od raznih vrsta roda Piper, koje rastu u tropskim krajevima. I plodovi tih biljaka također su vrlo oštrog okusa. Za upotrebu se priređuju na razne načine. Uživaju se cijeli ili u prahu. Nadražuju kožu i sluznicu.
Stanovito ljekovito djelovanje u bolestima probavnih organa ima i poznata mirodija klinčić (Caryophylli, Flos Caryophylli), koji je zapravo proizvod osušenih, tamno smeđih cvjetnih pupoljaka tropske biljke Eugenia caryophyllata Thumb. Klinčić je vrlo ugodnog mirisa i oštrog, paprenastog okusa. Pomaže kod slabog želuca. Glavna mu je aktivna tvar eterično ulje (klinčićevo ulje) koje se upotrebljava i kao raskužno sredstvo.
Jačanju želuca i redovitoj probavi pridonosi i cimet, osušena kora cimetovca (vrsta roda Cinnamomum). I tu je najaktivnije eterično ulje (Oleum Cinnamomi). Napokon, reguliranju probave služe i brojne druge začinske biljke, koje dnevno koristimo u kuhinji. Tu su, prije svega, razne vrste luka (vrste roda Allium), zatim korijenje i lišće raznih štitarki, hren, list lovora itd. Jačanju želuca i postizanju boljeg apetita služe i bobe obične borovice (Juniperus communis L.).