Kućna ljekarna

Bezbroj modernih lijekova, uglavnom izrađenih na umjetan način, pruža danas uz pomoć liječnika koji može stići i u najudaljenije naselje, bolesnom čovjeku sve što mu je potrebno da pobijedi bolest. U današnje vrijeme čovjek nije više uglavnom upućen da sam sebi traži lijek. Umjesto ljekovitih trava, bez kojih nekad nije bilo ni jedno kućanstvo, danas se nerijetko gomilaju u kućanstvima zalihe svakovrsnih lijekova kojima vrijednost najčešće ne traje dugo. Mnogi se od tih lijekova obično potpuno ne koriste, pa je i to jedan od oblika bacanja narodnog novca, jer su industrijski lijekovi uglavnom skupi.
Koliko bi se uštedjelo u liječenju kada bismo se barem u lakšim bolestima — koje su u pravilu i češće — služili prirodnim lijekovima, ljekovitim biljkama, jer se do njih može lakše doći i mnogo su jeftiniji. A mogu biti i gotovo besplatni ako ih sami pribavimo. Možemo ih imati u zalihama, ako već ne u svježem stanju (u nasadu vrtića ljekovitog bilja), a ono bar u osušenom obliku, kao čaj. Svako godišnje doba pruža u tome veliki izbor. Zato ni jedno domaćinstvo, a pogotovu seosko, ne bi smjelo ostati barem bez male zalihe čajeva od trava. Bez čaja i kave neće ostati ni jedna brižna domaćica, pa zašto u kući ne bi bilo i drugih, domaćih vrsta čaja? Kamilicu je lako nabrati u nekim krajevima; jeftinije ćemo je kupiti svježu na tržnicama nego zimi u apoteci i u skupom omotu, čija je sadržina lošija od one prirodne. Lako je, ako se ima prilike i vremena, nabrati i cvijet bazge, lipe, divizme, gloga, nevena itd. Na izletima, na godišnjem odmoru korisno je ubrati, osušiti i ponijeti sa sobom koju ljekovitu biljku. Ljubitelj može tokom godine nabrati više vrsta, napraviti kombinacije raznih vrsta, te tako urediti malu kućnu apoteku. To nije skupo. Treba samo nabaviti nekoliko prikladnih papirnatih kutija, nekoliko limenki različite veličine, nekoliko staklenki, a čak je i zadovoljstvo kad se u vlastitoj apoteci nađe neko sredstvo koje će pomoći da se bolest prebrodi u prvi čas.
Pri tome treba svakako dobro poznavati vrijednost pojedinog bilja, njegovo svojstvo i trajnost. Kad to znamo, bit će nam glavna briga da ga dobro spremimo, potpuno osušimo i pohranimo u odgovarajuće posude.
Najpodesnije mjesto za spremanje bilja jeste manja prostorija koja se zimi ne zagrijava, ali gdje nema ni nekih drugih mirišljivih predmeta. Svakako je najzgodnije ako posude možemo složiti u prikladan ormarić, na kome se nalaze otvori s gustom mrežom. U njemu ćemo složiti posude s biljem (svaka posuda mora biti označena nazivom bilja i datumom kada je nabrano, ili prema primjeni, ili prema važnijim tvarima koje se nalaze u bilju). Najbolje je bilje pohraniti odvojeno, a miješati ga jedno s drugim samo prema potrebi. Pripravke treba uvijek iznova raditi.
Posebno se valja pobrinuti za to da se u seoskom domaćinstvu stvore zalihe kamilice, lipe, bazge, sljeza, metvice, matičnjaka, lišća maline, jagode, šipka itd. Prema Kalendaru sabiranja ljekovitih biljaka može se napraviti i program prema kojemu ćemo neprestano obnavljati pojedina bilja u našoj apoteci, jer i ljekovite biljke gube s vremenom na vrijednosti, pa ih ne treba nagomilavati ako ih nećemo trošiti.
Uz opskrbljenu kućnu apoteku valja, naravno, imati i priručnik koji će nas uputiti kako da primijenimo ono što smo pripremili, ali se u tim časovima treba sjetiti i što smo zapisali ili zapamtili o liječenju bolesnika. Ovaj priručnik može i tome poslužiti kao podsjetnik.
Za kućnu apoteku, uz spomenute čajeve, valja pribaviti još i pelina, rusomače, kičice, glogova cvijeta, cvijeta od nevena, timijana, ružmarina, lista trpuca, stolisnika, preslice, kilavice, medvjetke, cvijeta divizme, vratiča, kadulje, ploda komorača, trave ive, rutvice, korijena srčanika, cvijeta veprine, vrške stabljike sa cvjetovima gospine trave, kore žestike, kore hrasta, bobe borovnice, repuha, korijena odoljena, korijena jagorčike, lazarkinje i drugih ljekovitih biljaka.