Priroda nas štiti

Biljka nije samo ovisna o vanjskom neživom svijetu, iz kojega crpi sve potrebno za svoj život, već na nju utječu i okolni živi faktori — biljke, životinje i čovjek. Zato u prirodi i nailazimo na tijesne odnose i raznolike međusobne utjecaje (međusobne ovisnosti) u čitavom svijetu živih bića. Postoje manje ili više usklađene cjeline biljaka i životinja, koje u međusobnoj ovisnosti jedino i mogu opstati. Postoje tzv. biocenoze, zajednice biljaka i životinja, povezane međusobno u borbi za održanje u određenim faktorima sredine. U tim su zajednicama naročito aktivne biljke koje svojom fiziološkom aktivnošću i sadržajem najrazličitijih, često puta vrlo aktivnih tvari utječu na čitav i živi i neživi svijet. Poznat je čitav niz takvih biljnih aktivnosti, sve tamo od pojave zajedničkog života na istom prostoru do pojave parazitizma.
Posredstvom određenih tvari, koje biljka izlučuje iz tijela za života ili ih ispušta nakon uginuća prilikom truljenja i raspadanja, biljni organizmi vrlo aktivno utječu na sastav tla i atmosfere. Pod utjecajem tako izmijenjenog sastava u podlozi dolazi i do promjena okoline. Već je poznato kakav sve utjecaj mogu biljke vršiti, pa to čovjek vrlo dobro osjeća. Do promjena u tlu nastaje prije svega uslijed aktivnosti raznih mikroorganizama kojih uvijek ima u velikom broju u neposrednoj blizini biljnih dijelova. Mnogi od tih mikroorganizama utječu povoljno na sastav tla, štoviše, oni ga redovito i popravljaju, utječući tako i na izbor organizama u naseljavanju. U tome su vrlo aktivne izvedenije vrste bakterija, tzv. zrakaste bakterije (Actinomycetes) kojih ima u najrazličitijem sastavu u svakoj vrsti tla. Ta je skupina organizama poznata i po svojoj antibiotskoj djelatnosti. Zato i neke među njima koristimo za dobivanje antibiotika.
U promjenama kemijskih i fizičkih svojstava tla sudjeluju vrlo aktivno i tzv. više biljke. Takva se aktivnost viših biljaka izražava i indirektno, izravnim međusobnim utjecajima i pojavom nekih biljnih zajednica na koje su u tlu vezane i stanovite skupine mikroorganizama. Do međusobnih tvarnih utjecaja među biljkama može doći i putem atmosfere, u koju mnoge više biljke ne ispuštaju samo redovite otpadne ili razgradbene proizvode nego i neke aktivne tvari; poznato je to kod aromatskih biljaka, koje manje-više neprestano ispuštaju hlapljive sastojke svojih eteričnih ulja. A znamo da te tvari nepovoljno djeluju na neke mikroorganizme. Antiseptičko djelovanje eteričnih ulja zapravo se i iskorištava u svrhu osvježenja zraka. Sigurno je da se u atmosferi zasićenoj eteričnim uljima nalazi manje onečišćenja i štetnih mikroorganizama. Odatle i svježina zraka u crnogoričnim šumama. Sigurno je da za tako dobar zrak u tim šumama ne možemo zahvaliti samo kisiku, kojeg općenito ima više u šumi nego u gradu, već to možemo pripisati još više hlapljivim sastojcima brojnih smola kojima obiluje crnogorično bilje. Slično u nas djeluje i brojno zimzeleno bilje na jadranskoj obali.
Mnoge više biljke sadrže tvari kojima mogu utjecati na druge više biljke, bilo povoljno bilo nepovoljno. Tako se zna da se kraj nekog stabla ili grmlja ne mogu normalno razvijati neke više biljke. Ustanovljeno je da se neke više biljke ne podnose u neposrednoj blizini, kao što su isto tako poznati slučajevi da se neke više biljke mogu normalno razvijati samo u zajednici s drugom biljkom ili čitavom skupinom drugih biljaka.
Istraživanja takvih pojava međusobnih odnosa dovela su do zaključka da se tu radi o proizvodnji vrlo aktivnih tvari kojima jedna biljka utječe povoljno ili nepovoljno na drugu biljku. U potražnji za takvim aktivnim tvarima, slično kao i u potrazi za antibiotskim tvarima, otkriven je velik broj viših biljaka koje se odlikuju svojstvom da proizvode tvari koje su danas poznate pod nazivom fitoncidi (prema Tokinu, poznatom istraživaču tih tvari).