Sušenje bilja

Svježa biljka pruža najprirodniji lijek jer sadrži najviše aktivnih tvari. Ona se nekoć vjerojatno tako i koristila. Narod zna iz iskustva da mnoge ljekovite biljke u svježem stanju, čitave ili pak samo njihov sok, imaju neusporedivo jače djelovanje nego kad su osušene. Dokazano je da se gotovo sve aktivne tvari u biljkama gube, ili u najmanju ruku mijenjaju, katkad već prilikom kidanja, rezanja, stajanja, a zatim i sušenja. Veliku važnost svježeg bilja, odnosno svježeg ili pažljivo konzerviranog biljnog soka, priznaje i službena medicina. Za naše je zdravlje, štoviše, prijeko potrebno uzimati što više svježe biljne hrane.
No dok je svježe voće i u sirovom stanju ukusno, dok je svježe povrće, priređeno npr. kao salata, vrlo tečna hrana, mnogu svježu ljekovitu biljku treba tek prirediti. Vrlo prikladan način priređivanja jeste svježi biljni sok.
Uzmemo li, međutim, u obzir činjenicu da svježe biljke nema ili nije dostupna cijele godine, da su mnogi biljni dijelovi u svježem stanju neprikladni za upotrebu, ta da nam je jasno da ju je potrebno preraditi tako da nam bude uvijek dostupna, a da uz to u njoj sačuvamo i što više nepromijenjenih aktivnih tvari duže vrijeme.
To se može postići temeljitim sušenjem. Svako drugo konzerviranje ljekovitih biljaka jeste nepraktično i nerentabilno. Pa i za dobivanje pojedinačnih aktivnih tvari upotrebljava se najčešće suho bilje. Sušenjem (ali brzim i intenzivnim) uklanja se prije svega iz biljke voda zbog koje ona trune. Dobro osušeni biljni dijelovi, najčešće i usitnjeni, mogu se, ako se pažljivo spreme, sačuvati duže vremena i transportirati, te poslužiti za mnoge pripravke kojima se služi znanstvena medicina.
Pa iako sam postupak sušenja zavisi od oblika i sastava svakog biljnog dijela, mogu se postaviti i neka opća pravila.
Prije svega, sušenje ne smije nikada trajati dugo, već u što je moguće kraćem roku. Duže zadržavanje vode u neživom biljnom tijelu samo pospješuje proces razgradbe. U pravilu treba sušiti na otvorenom i slobodnom zraku, u prozračnoj prostoriji i kod obične dnevne temperature. Obično se bilje suši u sjeni, no na neko ne utječe štetno ni sunce. Sušenje uz povišenu umjetnu temperaturu odgovara samo nekim biljkama, obično samo mesnatom i sočnom bilju. Bilje sa hlapljivim tvarima ne smijemo sušiti uz višu temperaturu. Sušenje se može s uspjehom obavljati samo u čistim, zračnim i nenastanjenim prostorijama, u kojima ne može doći do onečišćenja prašinom, otpacima, štetočinama i si. Za sušenje bilja ne mora uvijek služiti posebna sušnica; za domaću upotrebu dovoljne su čiste tavanske prostorije (sjenici), kao i neke sporedne prostorije u stanu. Neko se bilje može sušiti i u kuhinji, na peći, u pećnici i si. Istina je, svako bilje traži poseban postupak, ali uz malo snalažljivosti i nešto znanja o svojstvima ljekovitog bilja svatko će Iako uspjeti. Ako se postavi okvir s jutom (lijesa), za sušenje se može koristiti i manja prostorija. Vrlo mirišljivo bilje treba prilikom sušenja odvojiti od ostalih. Isto tako, mirišljive predmete (kao npr. sapun, petrolej, razne boje i si.) treba ukloniti iz prostorije u kojoj se biljke suše.
Da bi se deblji i sočniji biljni dijelovi brže i bolje osušili, potrebno ih je prije sušenja usitniti. To je potrebno naročito kod podzemnih dijelova, kod podanka i gomolja, koji se sporije suše i lako kvare.
Sušenju nježnijih biljnih dijelova, kao što su pogotovu cvjetovi, treba posvetiti posebnu pažnju, jer se oni, već pri samom rukovanju njima u presušenom stanju, lako drobe i pretvaraju u prašinu.
Pri spremanju suhog bilja treba isto tako biti vrlo pažljiv, jer o tome ovisi da li će se bilje sačuvati za dužu upotrebu. Hlapljivo bilje, bilje s eteričnim uljem, najsigurnije ćemo pohraniti u limenkama, jer su one općenito najpodesnije za spremanje. Neko se bilje može spremati i u prozračnim platnenim ili papirnatim vrećicama, obješenima u zračnim i suhim prostorijama. Za spremanje većih količina bilja služe kutije i sanduci. Staklenke nisu obično prikladne za duže spremanje, jer je bilje u njima potpuno izolirano od okolnog zraka, što najčešće nije dobro.