Biljke sa tvarima (carminativa) koje pospješuju uklanjanje plinova

Kim (lat. Carum carvi L.; eng. carway; njem. Kiimmel)

Vrlo je obična livadna biljka koju nalazimo naročito među biljkama na našim najvrednijim sjenokošama, redovito u području naselja. Kim se, osim toga, mnogo i uzgaja. Raste kao dvogodišnja i neugledna zeljasta biljka na čijoj se slabo razgranatoj stabljici nalaze malobrojni višestruko perasti listovi. Ogranci završavaju dosta rahlim šticima sitnih bijelih cvjetova iz kojih se razvijaju produženo jajasti i sivosmeđi plodići.
Za liječenje i kao začin sabiru se zreli plodovi (Fructus Carvi) koji su aromatskog, pomalo paprenastog okusa. Sadrže eterično ulje (s podjednakim dijelovima d-karvona i limonena). Kim se i danas najviše upotrebljava kao začin u kuhinji, u proizvodnji peciva i kruha, kao i u industriji likera, rakije i parfema. U narodnoj je medicini kim poznat kao sredstvo koje povoljno djeluje kod nadimanja želuca i crijeva. Općenito pomaže kod raznih želučanih tegoba. Pomaže navodno i kao sredstvo za jače izlučivanje mlijeka. Od kima se dobiva i ulje (Oleum Carvi), poznato u industriji likera i parfema.
Tegobe u vezi s pretjeranim nagomilavanjem plinova u probavnom traktu smanjuju i druge ljekovite biljke s eteričnim uljima, kao npr. komorač (Foeniculum vulgare Mili.), iđirot (Acorus calamus L.), paprena metvica ili nana (Mentha piperita [L] Huds.), bosiljak (Ocimum basilicum L.), stolisnik (Achillea millefolium L.), kamilica (Matricaria chamomilla L.) i dr.
Slično kimu, kao začin i lijek koriste se i plodovi korijandera.

Korijander (lat. Coriandrum sativum L.; eng. coriander; njem. Koriander)

Jedna je od najstarijih korisnih biljaka koja se uzgaja već nekoliko tisuću godina. To je jednogodišnja i nježna biljka, s listovima koji su iscijepani u nitaste isječke. Koriste se okruglasti plodovi koji, uz ostalo, sadrže i mnogo eteričnog ulja (Oleum Coriandri), služe ne samo kao začin nego i kao lijek, prvenstveno za jačanje želuca i uklanjanje plinova.

Biljke koje pospješuju probavu

Pasjakovina, pazdren, žestika (općeniti su narodni nazivi za vrste roda Rhamnus; eng. buckhorn; njem. Kreuzdorn)

Sve su to niske drvenaste biljke, s gustim, ponekad i bodljikastim grmovima. Raspoznaju se prema mjestu na kojem rastu, zatim po obliku i veličini listova, po bodljama itd.
Na suhim, sunčanim i stjenovitim mjestima nižih i toplijih predjela, u svijetlim listopadnim šumama i šikarama, vrlo je rasprostranjena bodljasta pasjakovina (Rh. cathartica L.). Na tom listopadnom i do tri metra visokom grmu razvijeni su ovalni i na rubu nazubljeni listovi osrednje veličine. Na listovima su upadljive svinute i s rubom usporedne žile. Iz neuglednih i četvorodjelnih cvjetova razvijaju se okruglaste i crno obojene bobe gorkastog okusa.
Višeg je rasta i bez bodlja krušina, krkavina (Rh. frangula L.), koja raste u šumama i šikarama uz potoke i rijeke. Listovi su joj široko ovalni i nenazubljenog ruba. Raspoznaje se i po kori koja je sivosmeđe boje i s mnogo svijetlih pukotinica.
Na višim brdskim i pretplaninskim predjelima, uglavnom na području s bukovim šumama, raste žestika, ljigovina (Rh. fallax Boiss). Njezini su listovi znatno veći, duguljasto ovalni i s istaknutim perastim žilicama. Ostale vrste, koje rastu najčešće kao vrlo niski, zbijeni i bodljasti grmići brdskih i pretplaninskih predjela, ne dolaze u obzir kao ljekovite biljke.
Pasjakovine su općenito poznate po svom purgativnom djelovanju. U svim njihovim dijelovima, a naročito u kori i plodovima, nalaze se aktivne tvari antraglikozidi (antrahinoni, frangulin, emodin). Odlikuju se izrazitim purgativnim djelovanjem. Njihovom primjenom ne nastupa u organizmu navika i prestanak djelovanja. Te tvari u organizmu djeluju više dana, čak se u debelom crijevu nagomilavaju antrahinoni koji se polagano cijepaju. Zbog toga se pojedini dijelovi raznih pasjakovina još i danas mnogo koriste u službenoj medicini. Kora (npr. Cortex Rh. frangulae) sabire se u proljeće, i to s debala ili debljih grana. Koriste se i plodovi (npr. Fructus Rh. Catharticae), i to u svježem ili osušenom stanju. Od svježih se boba može prirediti i sirup. Pasjakovina pospješuje i izlučivanje mokraće. Ubrzanim i pojačanim pražnjenjem crijeva, antrahinonski preparati sprečavaju gomilanje štetnih tvari u organizmu te — kako to narod kaže — čiste krv. Zbog prekomjernog uživanja boba mogu nastupiti povraćanje, jači proljev i si. Za liječenje je najvrednija kora žestike i krušine.

Slične aktivne tvari sadrže i razne vrste roda rabarbara (lat. Rheum;, eng. rhubarb; njem. Rhabarber).

To su višegodišnje zeljaste biljke koje se zakorjenjuju vrlo razvijenim i mesnatim podzemnim dijelovima (podankom s korijenjem). Na dužim mesnatim peteljkama stvaraju se veliki i različito oblikovani listovi. Cvjetna je stabljika visoka, u gornjem dijelu vrlo razgranata. Završava mnoštvom neuglednih cvjetova.
Svi dijelovi na tim stabljikama, kojih ima više vrsta (npr. Rh. officinale Baill., Rh. rhaponticum L., Rh. palmatum L., itd.), vrlo su mesnati i sočni, pa se mogu (naročito peteljke listova) uživati i kao povrće, za priređivanje kompota i si. U tu svrhu služe posebne, i u vrtovima uzgojene rabarbare, koje u pravilu ne sadrže spomenute aktivne tvari. Za liječenje se sabiru podzemni dijelovi, i to od starijih biljaka (Rhizoma et Radix Rhei). Aktivne tvari u podanku (odnosno korijenu) rabarbare jesu antraglikozidne tvari. Osim toga, u podzemnim dijelovima rabarbare ima i dosta treslovina, koje smanjuju purgativno djelovanje osnovnih aktivnih tvari. Isto se tako i u ovim biljkama, kao i u drugim vrstama iste porodice Polygonaceae), nalaze i brojni kristali čije veće količine mogu u organizmu izazvati i štetne posljedice (veoma nadražuju bubrege). Tek veće količine ovih preparata izazivaju pojačano gibanje (peristaltiku) debelog crijeva što dovodi do obilnog pražnjenja. U tu se svrhu najviše upotrebljava preparat u prahu. Inače, u manjim količinama i u obliku razrijeđenog iscjetka, rabarbara služi za jačanje apetita, zaustavljanje proljeva, jače izlučivanje žući itd.
U kućanstvu se, kao vrlo blago sredstvo za čišćenje, najčešće upotrebljava sena. Senu mogu uzimati i osjetljive osobe i trudnice. To su zapravo osušeni listići, odnosno plosnati plodovi tropskih biljaka koje pripadaju rodu Cassia. U tom preparatu (Folium, Fructus Sennae), koji se dobiva u apoteci, ima isto tako antraglikozida (sena emodina). Sigurno je sredstvo za pražnjenje crijeva. Uzima se u obliku vodenog iscjetka (najbolje hladnog).
Kao vrlo blago i bezbolno sredstvo, koje pospješuje pražnjenje crijeva, narod upotrebljava i cvjetove trnine (Prunus spinosa L.), poznatog bodljastog grma s trpkim crnim plodovima. U bijelim i pravilno građenim cvjetovima (Flos Acaciae nostralis), kojima se trnina okiti u rano proljeće, ima manjih količina glikozidnih tvari kojima se pripisuje blago laksativno djelovanje. Narod te cvjetove cijeni kao omiljelo sredstvo za »čišćenje krvi«, slično kao i podanak pirike ili pirevine (Agropyrum repens [L.] P. B., preparat Rhizoma Graminis), koja je poznata kao dosadan i često korov iz porodice trava.
Mnogo drastičnije purgativno djelovanje ima ricinusovo ulje koje se dobiva hladnim tještenjem iz sjemenki biljke:

Skočac, ricinus, krlj (lat. Ricinus communis L.f eng. castor-plant; njem. Gemeiner Eunderbaum)

Jednogodišnja, rjeđe višegodišnja zeljasta biljka, koja raste samo uzgajana. Vrlo stara i korisna biljka. Često se uzgaja i za ukras. Raste vrlo bujno i razvija vrlo visoku i razgranatu stabljiku s velikim krpastim listovima. Iz brojnih neuglednih, ali složeno građenih cvjetova, koji se u gustim skupinama nalaze po čitavoj biljci, razvijaju se bodljikasti plodovi s oblim i glatkim sjemenkama. Od tih vrlo masnih sjemenki dobiva se ricinusovo ulje (Oleum Ricini), poznato od najstarijih vremena kao izvrsno sredstvo za čišćenje. Uz ulje se u sjemenci nalaze i neke vrlo otrovne tvari, no one prilikom hladnog tještenja ne prelaze u ulje. Zbog toga su preostali dijelovi sjemenki otrovni i za čovjeka i za životinje, pa se ni svježa sjemenka ne smije koristiti.
Za bolju probavu dobro je jesti razno voće i povrće u svježem ili prerađenom stanju. Mnogi plodovi, naime, sadrže pored ostalog i neke sluzave tvari (npr. pektine; ima ih mnogo u kori jabuke), koje u dodiru s vodom jako bubre i povećavaju volumen sadržine u crijevima. Tako vrlo povoljno djeluju suhi plodovi smokve (Ficus carica L.) i šljive (Prunus domestica L.), koje, obično natopljene u vodi, mnogi često uzimaju kao sredstvo za brže pražnjenje crijeva. I jabuka priređena na razne načine ima isti učinak. Isto tako djeluju i sjemenke lana (Linum usitatissimum L.), koje zbog obilja sluzi imaju veliku sposobnost bubrenja.

Biljke koje smiruju pojačani rad crijeva, proljev i krvarenje

Hrast (razne vrste roda Quercus; eng. oak; njem. Eiche)

Hrastovi su i u nas, naročito u nižim predjelima, vrlo rasprostranjeni. Iz plodnih cvjetova nastaje suhi plod, žir. U svim se dijelovima hrasta nalaze veće ili manje količine treslovina.
Najviše je treslovina u kori hrasta (Cortex Quercus sadrži i do 20 posto treslovina). Sabire se samo sa stabala starih 10 do 20 godina, bez pluta ili s plutom. Guli se redovito u proljeće. Najčešće se kora skida sa hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) ili kitnjaka (Quercus petrea [Mattuschka] L.). Prvi raste uglavnom u najnižim, plavnim predjelima, drugi raste u pretplaninskom pojasu, izvan dosega poplava. Kora se može skidati i s drugih naših hrastova, kao npr. sa sladuna (Qu. conferta Kit.), medunca (Qu. pubescens Willd.) itd.
Kao preparat koristi se i hrastov žir (Semen Quercus), koji sadrži i do 10 posto treslovina.
Na hrastovima ćemo često naći i kuglaste izrasline, šiške (Gallae), koje nastaju pod utjecajem uboda insekta šiškara. I u šiškama ima vrlo mnogo treslovina (ponekad i do 70 posto). Zato se šiške, kao i kora hrasta, koriste za dobivanje treslovina koje služe za štavljenje.
Slično djelovanje imaju treslovine i na našu sluznicu, pa smanjuju izlučivanje i dovod krvi. Grlo se »steže«, a sluznica se smiruje i postaje otpornija. Zato i treslovine slove kao najbolja sredstva koja stežu, pa i zatvaraju i zaustavljaju krvarenje. One djeluju i antiseptički. Mnogo se upotrebljavaju u proizvodnji sredstava za ispiranje usta i ždrijela, te za kupanje. Pržen žir, kao žirova kava, djeluje povoljno na slabu probavu, slabokrvnost, zaustavlja kronični i akutni proljev i prejaku menstruaciju.

Petoprsta, srčenjak (lat. Potentilla tormentilla Neck.; eng. tormentil; njem. Blutvvurz)

Petoprstom nazivamo više srodnih biljaka koje je dosta teško raspoznati. Pripadaju velikoj porodici ružičnjača (Rosaceae). Najsličnija je našoj jagodi, na koju neke petoprste i naliče (naročito oblikom lista). Sve su to trajne zeleni, vrlo često s povaljenom stabljikom i s vriježama. Listovi su razdijeljeni poput prsta na ruci, te su, kao i čitava biljka, višemanje dlakavi. Pravilni su i prostolatični cvjetovi žute boje. Najviše petoprsta ima na livadama i pašnjacima, u svijetlim šumama i šikarama.
Podzemni dijelovi petoprsta razvijeni su u obliku dugog i jedva razgranatog podanka, koji je na prelomu žutocrvene boje. U podanku ima i do 20 posto treslovina. Zato se i upotrebljava (kao Rhizoma Tormentillae), kao i ostale biljke sa treslovinama, u prvom redu kao sredstvo koje zaustavlja krvarenje (iznutra, kao i na ranama izvana).

Srčenjak, zmijinje mlijeko (lat. Polygonum bistorta L., eng. bisto rt, snake-weed; njem. Schlangemvurz)

Neugledna je biljka vlažnih livada. Ima svinut i kvrgav podanak smeđe boje, te dosta velike, široko jezičaste i prema vrhu ušiljene listove. Ružičasti se cvjetovi razvijaju u guste vršne klasove.
I od ove se biljke koristi podanak (Rhizoma Bistortae), koji sadrži više od 20 posto treslovina. Mnogo se upotrebljava kao lijek koji steže, ublažuje upale (katar, proljev) i zaustavlja krvarenje (npr. krvarenje želučanog čira, krvarenje mjehura i bubrega i sl.). Koristi se i u vodi za ispiranje ždrijela, kao i lijek za rane, čireve itd.
Slično se upotrebljava i srodna vodena biberka ili paprica (Polygonum hydropiper L.), koja raste na još vlažnijim mjestima, u jarcima i močvarama. Čitava je biljka paprenastog okusa. Sadrži i neke glikozidne tvari, pa treba biti oprezan: sok joj je vrlo žestok i pali sluznicu. Najviše se upotrebljava kao sredstvo protiv krvarenja pa i kod krvarenja klimakterijske prirode. Nije još objašnjeno njezino djelovanje.

Jagoda (lat. Fragaria vesca L.; eng. wild straw-berry; njem. Wilderdbeere)

Poznata je i vrlo rasprostranjena biljka, koja raste u šumama i šikarama, između grmova i na čistinama. Lako ju je prepoznati po crvenim i sočnim plodovima ugodna mirisa i okusa.
U ljekovite se svrhe sabiru listovi jagode (Herba Fragariae in foliis), i to u vrijeme kad se razvijaju snježnobijeli cvjetovi. U lišću ima dosta treslovina. Samo ili s drugim biljkama, lišće je jagode vrlo podesno za priređivanje toplog napitka (kao domaći čaj). Osim toga ima i ljekovito djelovanje kao sredstvo koje steže, pospješuje izlučivanje mokraće i smiruje živce.
Uz čaj od jagoda, koji steže i zaustavlja proljev i krvarenja, mnogo se upotrebljava i lišće maline (Rubus idaeus L.), isto tako poznate šumske biljke od koje se najviše koriste vrlo sočni crveni plodovi. Čaj istog djelovanja možemo prirediti i od lišća raznih kupina (npr. Rubus fruticosus L.), koje naročito rastu u živicama i gromačama, uz putove i drugdje u blizini naselja. I u njima ima mnogo treslovina.

Borovnica (lat. Vaccinium myrtillus L.; eng. blue-berry; njem. Gemeine Heidelbeere)

I borovnica je šumska biljka koja raste poglavito na kiselom tlu u brdskim i pretplaninskim bjelogoričnim ili crnogoričnim šumama. Razmnožava se i širi vrlo razvijenim i dugim podzemnim dijelovima. Zato i može gusto obrasti veće površine. Na niskim, u polugrmić zbijenim nadzemnim dijelovima razvijaju se sitni listići široko jajastog oblika. Plod joj je okruglasta i crno obojena boba (bobica), koja je vrlo sočna i slatkasto kiselog okusa. Nastaje od obješenih zvoncastih i blijedo ružičastih cvjetova. Bobice su vrlo zdrave, jer uz ostale tvari sadrže i mnogo mineralnih tvari. Djeluju vrlo povoljno na probavu. Sok bobica navodno uništava i štetne klice. Napitak priređen od osušenih bobica (i u alkoholnim pićima) dobro je sredstvo za probavu.
Posebno su ljekoviti listovi borovnice (Folium Myrtilli) koji pored glikozida arbutina sadrže još i nešto više treslovina. Lišće borovnice s uspjehom pomaže u liječenju proljeva, katara želuca, grčeva, kašlja, pa i šećerne bolesti. Iscjedak lišća narod upotrebljava za ispiranje usta kod upale sluznice.

Uskolisna bokvica (lat. Plantago lan- ceolata L.; eng. rib- wort; njem. Spitzvvegerich)

Bokvice su i kod nas vrlo rasprostranjene biljke. Ima ih na travnjacima, livadama i pašnjacima, no ipak najviše u blizini naselja. To posebno vrijedi za uskolisni i velikolisni trputac (potoniji je Plantago major L.), koji se mogu smatrati i najčešćim korovima. Raspoznaju se po uskim ili širokim listovima koji prave ružicu u dnu bezlisne stabljike. Uspravna i nerazgrađena stabljika završava se klasom zbijenih, neuglednih cvjetova.
Bokvica se u narodnoj medicini veoma mnogo upotrebljava. Za liječenje se najviše koriste listovi (Folium Plantaginis lanceolatae), manje cijela biljka. Listovi nemaju izrazitog mirisa, ali im je okus pomalo gorak i trpak od gorkih tvari (glikozidnog karaktera) i treslovina. Baš zato se trpuci najviše i koriste kao sredstvo koje zaustavlja proljev i krvarenje (na površini i u unutrašnjosti tijela), a liječi i razne upale jer pospješuje izlučivanje sluzi. Čaj od trpuca liječi i neke bolesti dišnih organa (kašalj). Pomaže i kod nenormalne menstruacije. Naročito je rasprostranjena upotreba svježeg lišća trpuca (ili zgnječenog u kašu) kao melem za čireve i rane. Svježim sokom narod liječi i katar očiju.
Slično djelovanje imaju i druge vrste tog roda, kojih i u nas ima više.
Ima još mnogo naših biljaka koje se mogu iskoristiti kod bolesti želuca i crijeva. Tako se za liječenje proljeva i krvarenja mnogo upotrebljava i turica, petrovac ili ranjenik (Agrimotiia eupatoria L.), dosta visoka i razgranata livadna biljka. Ima duge peraste listove i sitne žute cvjetove. Upotrebljava se čitava biljka (Herba Agrimoniae). Sadrži gorkih tvari, treslovina i nešto eteričnog ulja. Najviše se upotrebljava za liječenje rana (odatle joj i narodni naziv ranjenik), ali i kao sredstvo za liječenje proljeva i unutrašnjeg krvarenja.

Od domaćih biljaka najviše treslovina sadrži lišće grma ruj (lat. Cotinus coggygria Scop; eng. fustet, smoke — wood; njem. Periickenbaum)

Kao bogato razgranat, često i povaljen grm, ruj raste na suhim, sunčanim i vapnenačkim obroncima. Ima široke jajaste i prilično velike listove. Neugledni se cvjetovi razvijaju u gusto razgranatim i velikim cvatovima. Lišće ruja sadrži i više od 30 posto treslovina, pa se zato uglavnom i koristi kao sirovina za dobivanje treslovina. Mirišljive listove ruja narod upotrebljava i kao lijek koji steže i zaustavlja krvarenje.
Treslovina se, napokon, nalazi i u nekim plodovima, koji su zato trpkog okusa. Takvi se plodovi i upotrebljavaju kao sredstvo koje steže (zaustavlja proljev i krvarenje).

Pogotovu se u tu svrhu mnogo služimo mesnatim plodom rogača (lat. Ceratonia siliqua L.; eng. carob-tree; njem. Johanisbrotbaum).

U zemljama oko Sredozemnog mora, pa tako i kod nas duž čitavog Primorja rogač raste kao zimzeleno drvo. Lišće mu je kožnato, zimzeleno i rasperano. Koristimo plod rogača, koji je zapravo tamnosmeđa, do 20 cm duga i prilično široka mahuna. Plod je mesnat i sladak, iako trpkog okusa. Sadrži mnogo šećera i treslovina. Plodovi stežu, pa se zato i mogu upotrijebiti kao sredstvo za zaustavljanje proljeva. No plod rogača najviše se ipak upotrebljava u liječenju plućnih bolesti.
U skupinu plodova koji stežu moramo uvrstiti još i mušmulu (Mespilus germanica L.), zatim plodove vrsta roda Diospyros (npr. kaki jabuka, D. kaki L.) koje se i kod nas ponegdje uzgajaju. I trnina (Prunus spinosa L.) ima vrlo trpke plodove koje narod koristi u liječenju proljeva i unutrašnjeg krvarenja.
Liječenju unutrašnjih krvarenja služi i gavez (Symphytum officinale. L.). U njegovu korijenu ima mnogo sluzi i treslovine. Zato se ta droga i može koristiti kao sredstvo koje steže i s uspjehom zaustavlja krvarenje. Slično se upotrebljava i korijen pasjeg jezika (Cynoglossum officinale L.). Napokon, i kora vrbe (Cortex Salicis) može poslužiti istoj svrsi.
Kod čestih proljeva daje se rižina kaša koja je priređena duljim kuhanjem riže u mlijeku.