Biljke sa tvarima (anthelmintica) koje djeluju štetno na crijevne nametnike

Obična paprat (lat. Dryopteris filix mas Schott.; eng. shieldferm; njem. Wurmfarn)

Ova lijepa paprat raste kao šumska biljka po svim gušćim i sjenovitim šumama brdskog i pretplaninskog pojasa. Uspijeva samo na vlažnom i dubljem šumskom tlu, među kamenim gromadama i u vrtačama. Raspoznaje se po brojnim i više od pola metra dugim perastim listovima koji u obliku lijevka izbijaju izravno iz debelog, tamnosmeđeg podanka.
Za liječenje se sabiru podzemni dijelovi, podanak, bez korijenja i lisnih peteljki (Rhizoma Filicis mariš). Uz razne hranjive tvari, u podanku obične paprati nalaze se i neke vrlo aktivne tvari, kao npr. filmaron, filicin, flavaspidna kiselina, albaspidin i dr. Sve su te tvari manje više i otrovne, pa koče glatku muskulaturu crijevnih nametnika i omamljuju ih, a nakon dužeg utjecaja i usmrćuju. Omamljeni i od stjenke crijeva odvojeni nametnici uklanjaju se iz tijela sredstvima za čišćenje. Osobito su djelotvorne protiv trakavice. Veće količine (obično preko 10 g iscjetka), osobito nakon dužeg zadržavanja u tijelu, probavni organi upija, te može nastupiti i trovanje, koje se očituje povraćanjem, krvavim proljevom, grčevima i gubljenjem svijesti. Može nastupiti i smrt. Zato se taj preparat može bez opasnosti primjenjivati samo uz liječnički propis i u pripravcima koji se izrađuju u apoteci (npr. kao Extractum Fil. aethereum). Slično, ali ne tako snažno, djeluju i neke druge srodne paprati koje i narod poznaje pod raznim imenima (kao npr. ženska paprat, Athyrium filix femina [L.] Roth.).

Morski pelin, šantonik (lat. Artemisia coerulescens L.)

U nas ta vrsta pelina raste samo uz morsku obalu, i to uglavnom na najnižim, muljevitim i slanim mjestima koja poplavljuje more. Kao polugrm izraste do 50 cm u visinu, te ima cjelovite, linearno lancetaste i na režnjeve isječene dlakave listove blijedo sivozelene boje. Ogranci se završavaju brojnim sitnim cvatnim glavicama. U narodnoj medicini zemalja oko Jadranskog mora ta se biljka upotrebljava kao djelotvorno sredstvo protiv crva. Poznata je pod imenom Herba santonica. Sadrži neke tvari (santonin) koje su slične ili identične sa tvarima što ih sadrži inače poznata ljekovita biljka cina (Artemisia maritima L.). Cina raste u stepskim i pustinjskim predjelima Turkestana, Perzije i Buhare, a poznata je kao izvor preparata koji se odavna primjenjuje kao izvanredno sredstvo protiv crva.

Vratič, povrat, vratika, umanika (lat. Tanacetum vulgare L.; eng. tansy, bitter, buttens; njem. Rainfarn)

Raste u velikom mnoštvu vrsta u nižim, poplavnim područjima, obično na rubovima šuma i na obalama rijeka i potoka. Trajna je i bujno razvijena zeljasta biljka koja naraste i preko metar i po u visinu. Pokrivena je velikim i perasto izrezanim dugim listovima, koji su slabo dlakavi ili goli. Brojne i sitne glavice žutih cvjetova razvijaju se u gustim nakupinama na krajevima ogranaka. Vratič se sadi vrlo često kao ukrasna biljka i u seoskim cvjetnjacima i na grobljima. Odavno je već poznata kao ljekovita.
Za liječenje se sabiru mlađi dijelovi biljke sa cvatnim glavicama (Herba Tanaceti). Preparat je mirišljiv i gorak (zbog gorke tvari tanacetina). Glavna joj je i aktivna sadržina eterično ulje s tanacetonom koji može već i u manjim količinama izazvati teška otrovanja čovjeka. Ulje vratiča (Oleum Tanaceti) može izazvati i pobačaj jer djeluje vrlo aktivno na uterus. Vratič je u narodu poznat kao djelotvorno sredstvo protiv crva. Osim toga, vratič se upotrebljava i kao lijek kod bolesti želuca, mokraćnog mjehura, reume (ulje za trljanje) i općenito kao sredstvo za jače izlučivanje mokraće.

Šipak, nar, mogranj (lat. Punica granatum L.;eng. pome granate; njem. Granatapfelbaum)

Kao biljka Sredozemlja, nar pripada skupini najstarijih korisnih i ljekovitih biljaka. Kod nas raste samo u blizini mora, naročito uz južni Jadran, gdje ga ima i u samoniklom obliku. Inače je u primorskoj oblasti poznat kao korisna i u vrtovima zasađena biljka. Listopadno je drvo na kome se iz prekrasnih crvenih cvjetova razvijaju okrugli, dosta veliki i karakteristično građeni plodovi. U njima se, unutar kožnatog ovoja, nalaze brojne sjemenke na kojima je vanjski dio vrlo sočan i dobar za jelo.
Za liječenje se uzima kora stabla, korijena i ploda (Cortex Punicae granati, Cortex radicis g. i Cortex granati fructuum). Uz treslovine, škrob, smole i druge sporedne tvari, u tim se preparatima nalazi i djelatna tvar punicin. Najviše se upotrebljava kao sredstvo protiv crva, u prvom redu protiv trakavice. U vezi sa sadržinom treslovina preparat se primjenjuje i kao sredstvo koje steže.
Kao sredstvo protiv crva koriste se i neke lobode ili pepeljuge (vrste roda Chenopodium) koje kod nas rastu kao samonikle biljke ili uzgajane u vrtovima. Potječe iz Amerike, a u nas se u vrtovima tu i tamo nađe i Chenopodium anthelminticum L. Kao i druge lobode, i to je neugledna zeljasta biljka sa žutim cvjetovima. Za liječenje se uzimaju biljni vršci sa cvjetovima. Djelotvorne su protiv crva zbog ulja (Oleum Chenopodii anthelmintici) koje se dobiva od sjemenki. Aktivne česti tog ulja vrlo su otrovne, pa zbog toga ni upotreba ove biljke nije bez opasnosti, kao što je to općenito slučaj i sa svim drugim biljkama kojima se suzbijaju crvi.
Manje intenzivno djelovanje na crve imaju i druge lobode, kao npr. mirišljiva loboda ili samirao (Chenopodium ambrosioides L.; eng. american wormseed; njem. Jesuitentee). Za liječenje se upotrebljava čitava biljka, sabrana u vrijeme cvatnje. Kao preparat poznata je pod imenom »jezuitski čaj«.
Pouzdano djeluje protiv crva i bučino ulje koje se dobiva iz sjemenki raznih buča, bundeva (vrsta roda Cucurbita). Osim toga, narod upotrebljava još velik broj biljaka, odnosno biljnih dijelova, kada želi ukloniti iz tijela crve. Navest ćemo samo neke: bijeli luk ili češnjak (Allium sativum L.; naročito je aktivan protiv crva oksiura), ruža, pasja ruža (Rosa canina L.; upotrebljava se svježi plod, šipak), hren (Armoracia lapathifolia Gilib.), pelin (Artemisia absinthium L.) itd.

Biljke sa tvarima (carminativa) koje pospješuju uklanjanje plinova

Kim (lat. Carum carvi L.; eng. carway; njem. Kiimmel)

Vrlo je obična livadna biljka koju nalazimo naročito među biljkama na našim najvrednijim sjenokošama, redovito u području naselja. Kim se, osim toga, mnogo i uzgaja. Raste kao dvogodišnja i neugledna zeljasta biljka na čijoj se slabo razgranatoj stabljici nalaze malobrojni višestruko perasti listovi. Ogranci završavaju dosta rahlim šticima sitnih bijelih cvjetova iz kojih se razvijaju produženo jajasti i sivosmeđi plodići.
Za liječenje i kao začin sabiru se zreli plodovi (Fructus Carvi) koji su aromatskog, pomalo paprenastog okusa. Sadrže eterično ulje (s podjednakim dijelovima d-karvona i limonena). Kim se i danas najviše upotrebljava kao začin u kuhinji, u proizvodnji peciva i kruha, kao i u industriji likera, rakije i parfema. U narodnoj je medicini kim poznat kao sredstvo koje povoljno djeluje kod nadimanja želuca i crijeva. Općenito pomaže kod raznih želučanih tegoba. Pomaže navodno i kao sredstvo za jače izlučivanje mlijeka. Od kima se dobiva i ulje (Oleum Carvi), poznato u industriji likera i parfema.
Tegobe u vezi s pretjeranim nagomilavanjem plinova u probavnom traktu smanjuju i druge ljekovite biljke s eteričnim uljima, kao npr. komorač (Foeniculum vulgare Mili.), iđirot (Acorus calamus L.), paprena metvica ili nana (Mentha piperita [L] Huds.), bosiljak (Ocimum basilicum L.), stolisnik (Achillea millefolium L.), kamilica (Matricaria chamomilla L.) i dr.
Slično kimu, kao začin i lijek koriste se i plodovi korijandera.

Korijander (lat. Coriandrum sativum L.; eng. coriander; njem. Koriander)

Jedna je od najstarijih korisnih biljaka koja se uzgaja već nekoliko tisuću godina. To je jednogodišnja i nježna biljka, s listovima koji su iscijepani u nitaste isječke. Koriste se okruglasti plodovi koji, uz ostalo, sadrže i mnogo eteričnog ulja (Oleum Coriandri), služe ne samo kao začin nego i kao lijek, prvenstveno za jačanje želuca i uklanjanje plinova.

Biljke koje pospješuju probavu

Pasjakovina, pazdren, žestika (općeniti su narodni nazivi za vrste roda Rhamnus; eng. buckhorn; njem. Kreuzdorn)

Sve su to niske drvenaste biljke, s gustim, ponekad i bodljikastim grmovima. Raspoznaju se prema mjestu na kojem rastu, zatim po obliku i veličini listova, po bodljama itd.
Na suhim, sunčanim i stjenovitim mjestima nižih i toplijih predjela, u svijetlim listopadnim šumama i šikarama, vrlo je rasprostranjena bodljasta pasjakovina (Rh. cathartica L.). Na tom listopadnom i do tri metra visokom grmu razvijeni su ovalni i na rubu nazubljeni listovi osrednje veličine. Na listovima su upadljive svinute i s rubom usporedne žile. Iz neuglednih i četvorodjelnih cvjetova razvijaju se okruglaste i crno obojene bobe gorkastog okusa.
Višeg je rasta i bez bodlja krušina, krkavina (Rh. frangula L.), koja raste u šumama i šikarama uz potoke i rijeke. Listovi su joj široko ovalni i nenazubljenog ruba. Raspoznaje se i po kori koja je sivosmeđe boje i s mnogo svijetlih pukotinica.
Na višim brdskim i pretplaninskim predjelima, uglavnom na području s bukovim šumama, raste žestika, ljigovina (Rh. fallax Boiss). Njezini su listovi znatno veći, duguljasto ovalni i s istaknutim perastim žilicama. Ostale vrste, koje rastu najčešće kao vrlo niski, zbijeni i bodljasti grmići brdskih i pretplaninskih predjela, ne dolaze u obzir kao ljekovite biljke.
Pasjakovine su općenito poznate po svom purgativnom djelovanju. U svim njihovim dijelovima, a naročito u kori i plodovima, nalaze se aktivne tvari antraglikozidi (antrahinoni, frangulin, emodin). Odlikuju se izrazitim purgativnim djelovanjem. Njihovom primjenom ne nastupa u organizmu navika i prestanak djelovanja. Te tvari u organizmu djeluju više dana, čak se u debelom crijevu nagomilavaju antrahinoni koji se polagano cijepaju. Zbog toga se pojedini dijelovi raznih pasjakovina još i danas mnogo koriste u službenoj medicini. Kora (npr. Cortex Rh. frangulae) sabire se u proljeće, i to s debala ili debljih grana. Koriste se i plodovi (npr. Fructus Rh. Catharticae), i to u svježem ili osušenom stanju. Od svježih se boba može prirediti i sirup. Pasjakovina pospješuje i izlučivanje mokraće. Ubrzanim i pojačanim pražnjenjem crijeva, antrahinonski preparati sprečavaju gomilanje štetnih tvari u organizmu te — kako to narod kaže — čiste krv. Zbog prekomjernog uživanja boba mogu nastupiti povraćanje, jači proljev i si. Za liječenje je najvrednija kora žestike i krušine.

Slične aktivne tvari sadrže i razne vrste roda rabarbara (lat. Rheum;, eng. rhubarb; njem. Rhabarber).

To su višegodišnje zeljaste biljke koje se zakorjenjuju vrlo razvijenim i mesnatim podzemnim dijelovima (podankom s korijenjem). Na dužim mesnatim peteljkama stvaraju se veliki i različito oblikovani listovi. Cvjetna je stabljika visoka, u gornjem dijelu vrlo razgranata. Završava mnoštvom neuglednih cvjetova.
Svi dijelovi na tim stabljikama, kojih ima više vrsta (npr. Rh. officinale Baill., Rh. rhaponticum L., Rh. palmatum L., itd.), vrlo su mesnati i sočni, pa se mogu (naročito peteljke listova) uživati i kao povrće, za priređivanje kompota i si. U tu svrhu služe posebne, i u vrtovima uzgojene rabarbare, koje u pravilu ne sadrže spomenute aktivne tvari. Za liječenje se sabiru podzemni dijelovi, i to od starijih biljaka (Rhizoma et Radix Rhei). Aktivne tvari u podanku (odnosno korijenu) rabarbare jesu antraglikozidne tvari. Osim toga, u podzemnim dijelovima rabarbare ima i dosta treslovina, koje smanjuju purgativno djelovanje osnovnih aktivnih tvari. Isto se tako i u ovim biljkama, kao i u drugim vrstama iste porodice Polygonaceae), nalaze i brojni kristali čije veće količine mogu u organizmu izazvati i štetne posljedice (veoma nadražuju bubrege). Tek veće količine ovih preparata izazivaju pojačano gibanje (peristaltiku) debelog crijeva što dovodi do obilnog pražnjenja. U tu se svrhu najviše upotrebljava preparat u prahu. Inače, u manjim količinama i u obliku razrijeđenog iscjetka, rabarbara služi za jačanje apetita, zaustavljanje proljeva, jače izlučivanje žući itd.
U kućanstvu se, kao vrlo blago sredstvo za čišćenje, najčešće upotrebljava sena. Senu mogu uzimati i osjetljive osobe i trudnice. To su zapravo osušeni listići, odnosno plosnati plodovi tropskih biljaka koje pripadaju rodu Cassia. U tom preparatu (Folium, Fructus Sennae), koji se dobiva u apoteci, ima isto tako antraglikozida (sena emodina). Sigurno je sredstvo za pražnjenje crijeva. Uzima se u obliku vodenog iscjetka (najbolje hladnog).
Kao vrlo blago i bezbolno sredstvo, koje pospješuje pražnjenje crijeva, narod upotrebljava i cvjetove trnine (Prunus spinosa L.), poznatog bodljastog grma s trpkim crnim plodovima. U bijelim i pravilno građenim cvjetovima (Flos Acaciae nostralis), kojima se trnina okiti u rano proljeće, ima manjih količina glikozidnih tvari kojima se pripisuje blago laksativno djelovanje. Narod te cvjetove cijeni kao omiljelo sredstvo za »čišćenje krvi«, slično kao i podanak pirike ili pirevine (Agropyrum repens [L.] P. B., preparat Rhizoma Graminis), koja je poznata kao dosadan i često korov iz porodice trava.
Mnogo drastičnije purgativno djelovanje ima ricinusovo ulje koje se dobiva hladnim tještenjem iz sjemenki biljke:

Skočac, ricinus, krlj (lat. Ricinus communis L.f eng. castor-plant; njem. Gemeiner Eunderbaum)

Jednogodišnja, rjeđe višegodišnja zeljasta biljka, koja raste samo uzgajana. Vrlo stara i korisna biljka. Često se uzgaja i za ukras. Raste vrlo bujno i razvija vrlo visoku i razgranatu stabljiku s velikim krpastim listovima. Iz brojnih neuglednih, ali složeno građenih cvjetova, koji se u gustim skupinama nalaze po čitavoj biljci, razvijaju se bodljikasti plodovi s oblim i glatkim sjemenkama. Od tih vrlo masnih sjemenki dobiva se ricinusovo ulje (Oleum Ricini), poznato od najstarijih vremena kao izvrsno sredstvo za čišćenje. Uz ulje se u sjemenci nalaze i neke vrlo otrovne tvari, no one prilikom hladnog tještenja ne prelaze u ulje. Zbog toga su preostali dijelovi sjemenki otrovni i za čovjeka i za životinje, pa se ni svježa sjemenka ne smije koristiti.
Za bolju probavu dobro je jesti razno voće i povrće u svježem ili prerađenom stanju. Mnogi plodovi, naime, sadrže pored ostalog i neke sluzave tvari (npr. pektine; ima ih mnogo u kori jabuke), koje u dodiru s vodom jako bubre i povećavaju volumen sadržine u crijevima. Tako vrlo povoljno djeluju suhi plodovi smokve (Ficus carica L.) i šljive (Prunus domestica L.), koje, obično natopljene u vodi, mnogi često uzimaju kao sredstvo za brže pražnjenje crijeva. I jabuka priređena na razne načine ima isti učinak. Isto tako djeluju i sjemenke lana (Linum usitatissimum L.), koje zbog obilja sluzi imaju veliku sposobnost bubrenja.